Počeo je trenirati nogomet kod Seje Rebca u NK Mostar u svojim Raštanima. Put ga je ubrzo odveo u HŠK Zrinjski. Snalazio se s odlascima na treninge, pa ga se često moglo vidjeti kako pješači i stopira, a nikada nije zakasnio na trening. Pisac ovih redova pratio je Igora u mlađim kategorijama. Uvijek se isticao borbenošću i ginuo je za svaku lotu na terenu. Takav pristup doveo ga je do kapetanske trake juniora s kojima je osvojio naslov prvaka.
Sjećam se tih dana i sreće u njegovim očima i očima njegovih suigrača. Očekivao je puno od debija za svOJ klub, ali ga je sudbina odvela u GOŠK. To sigurno nije bio njegov san, ali za razliku od mnogih svojih vršnjaka nije klonuo. Nastavio je još bolje i još jače, pa je iz Federalne lige dobio poziv za mladu reprezentaciju BiH. To je bio okidač za povratak u svoj HŠK Zrinjski s kojim igra sjajnu sezonu i osvaja naslov prvaka BiH.
Sezona iz snova za Igora i nastavak sjajnih igra u ovoj novoj aktualnoj. Nikada se neće zaboraviti njegov pogodak Slovanu i erupciju među navijačima Zrinjskog koji su okupirali Bratislavu. Pozitivan niz nastavio je i protiv Sarajeva sjajnom partijom i još jednim prekrasnim pogotkom.
Mediji danima bruje o njegovom odlasku. Osobno bih želio da ostane, ali ako ode želim mu svu sreću u nastavku karijere. Poznajući ga od onih vremena kada je nosio dres mlađih kategorija pa do danas siguran sam da će vrlo brzo završiti u nekoj od liga petice. Igor je to zaslužio svojim trudom i radom.
HERCEGOVINA.in
