Jedno od najboljih, a istovremeno i najluđih gostovanja bilo je ono protiv Đerzeleza iz Zenice. Utakmica se igrala u okviru play offa za izlazak u tadašnji Intertoto kup i to na stadionu Koševo u Sarajevu. Bilo je to prije 20 i kusur godina, i nije bilo lako organizirati jedno takvo gostovanje jer u to vrijeme nije bilo kao danas društvenih mreža i navijačkih foruma za dogovore i odlaske na utakmice. Ipak ponajprije zahvaljujući tadašnjem direktoru HŠK Zrinjski Bati Puljiću osiguran je prijevoz za utakmicu, a ekipa se zagrijala za odlazak na tu utakmicu.
Bilo je to i prvo gostovanje jedne navijačke skupine na teritorij koji je bio pod kontrolom dojučerašnje neprijateljske vojske. Uglavnom svi oni koji su tada predstavljali nešto u navijačkom pokretu Mostara krenuli su na tu utakmicu, probiti led, ali i pomoći Plemićima da dođu do prvog povijesnog izlaska u Europu.
.Na utakmicu se krenulo s tri autobusa, te s velikim brojem osobnih vozila. I više nego solidna brojka za to vrijeme i za to prvo gostovanje u Sarajevu.U autobusima za Sarajevo bila je prva ludnica. Alkohol je tekao u potocima, pa se moralo stajati na nekoliko mjesta zbog tekućih stvari. Kolonu je pratila policija, a pri dolasku u Sarajevo očekivali smo u najmanju ruku provokacije, pa čak i incidente. Prve čarke su počele s policijom već na ulasku na Koševo, ali se sve to brzo smirilo i svi smo se našli na tribini. Iznenadili smo se kada smo shvatili da smo zapravo na stadionu samo mi, te da nema navijača Đerzeleza, a i oni obični gledatelji su se mogli nabrojati na prste jedne ruke. Mi smo dobili i pojačanje jer su nam se na tribini priključili navijači iz Središnje Bosne i Sarajeva. Navijanje je bilo odlično. Cijelu utakmicu Ultrasi su bodrili Zrinjski i bili u pravom smislu riječi 12. igrač Zrinjskog.
U par navrata i na tribinama je došlo do incidenta s policijom, ali a kraju se sve ipak smirilo. Utakmicu je osim Ultrasa obilježilo i to što je legendarnom Tarambi pozlilo na klupi, ali na sreću bez većih posljedica. Ne mogu na spomenem da je na ovu utakmicu pošao i jedan navijač koga su pokupili ispred jednog mostarskog lokala i koji je onako pri kavu krenuo s nama samo u šorcu i papučama. Upravo je on u par navrata i iziritirao sarajevsku policiju, pa je bilo i smiješnih scena.
Na kraju rezultat 0:0 koji je davao nadu da će Zrinjski u uzvratu izboriti Europu.Na povratku opet ludnica u busevima. Stajalo se na par mjesta, a jedna kavana na putu je ostala bez alkoholnih zaliha. Pri prolasku u Jablanicu busevi su se doslovno ljuljali od skakanja i navijanja. Oni rijetki prolaznici gledali su nas u čudu, a mi smo bili sretni i zadovoljni.
Po dolasku u Mostar uputili smo se pred stadion gdje smo dočekali nogometaše Zrinjskog i slavlje se nastavilo do u kasno u noć.
HERCEGOVINA.in