Iako smo o ovome već pisali na našem portalu ovo je priča s druge strane gledišta one u terenu odakle se i najbolje sve moglo vidjeti. Utakmica Zrinjski – Partizan ostat će zabilježena kao najkrvaviji sportski događaj u Mostaru, a sve to zahvaljujući gostujućim navijačima koji su došli isprovocirati nerede, te policiji koja je ovu utakmicu dočekala potpuno nespremna.
Noć uoči utakmice ekipa se okupila u Klubu navijača, već tada se znalo da se gostujući navijači grupiraju u Nevesinju. Noć je protekla u zezanciji, a Vaha je telefonski kontaktirao s “protivničkim” navijačima. Ništa nije dalo naslutiti da će sutra biti taj najkrvaviji dan u povijesti sporta u Mostaru. Jutro na dan utakmice po gradu su se vidjeli samo navijači Zrinjskog u navijačkim obilježjima, spremao se Korteo prema stadionu i koreografija.
Jutro i dan smo proveli patrolirajući po gradu i u Klubu navijača. Navijača Partizana nije bilo taj dan u gradu, a stigla je informacija da su oni u Nevesinju, a kako nam je rekao poslije jedan Mostarac koji je silom prilika živio u tom malom gradiću oni su se spremali kao da idu u rat. Izašli su i brojni žitelji Nevesinja da ih isprate u Mostar, a trebala ih je njihova policija pratiti sve do entitetske granice.
Ultrasi njih par tisuća su krenuli kroz grad s pjesmom i zaista je bilo impozantno vidjeti tu kolonu kako grmi ulicama Mostara. Ispred stadiona još jedna poveća grupa Ultrasa je dočekala Korteo, Oko stadiona je baš bila ludnica, policija je osiguravala navijače Zrinjskog koji nisu ni pravili nerede jer protivničkih navijača još nije ni bilo. Polako se ušlo na stadion i popunjen je do zadnjeg mjesta prostor za navijače Zrinjskog.
U tim trenucima gostiju je bilo tek pedesetak koji su došli u svojoj režiji na utakmicu i oni nisu stvarali nikakve probleme. Problemi su počeli kada su stigli autobusi iz Nevesinja, i pojedinci su odmah po izlasku počeli praviti nerede. Većina ih nije htjela platiti ni ulaznicu i nastao je stampedo na ulazu. Navijači Partizana su probili osiguranje to jeste nekoliko momaka i par policajaca. Bilo je tu svega od udaranja palicama, pa do paljenja baklji.
Policija je dobila pojačanje i nekako pogurala navijače Partizana u kavez, ali sva događanja su izazvala žestoku reakciju navijača Zrinjskog koji su krenuli u obračun. Tada je počeo rat svim i svačim, letjele su baklje, topovski udari, lomile su se stolice, nekako se unijelo i kamenje koje je letjelo na sve strane.
Policija je nekako uspjela napraviti tampon zonu, ali ne i spriječiti rat svim i svačim. Vidjeli smo mnogo krvavih glava, jednom gostujućem navijaču pukao je topovski udar u ruci i to je bilo baš ružno za vidjeti. Hitna pomoć imala je pune ruke posla, na tribini i ispod nje krvavi tragovi kao da se ne radi o sportskom događaju.
Policija je na kraju utakmice ispalila suzavac i stjerala navijače Partizana na pomoćno igralište i tada smo vidjeli da ih je puno zadobilo povrede, a bilo je i s druge strane ozlijeđenih.
Nekako su gostujući navijači sprovedeni do buseva, a tu noć ulicama Mostara su odzvanjale sirene policijskih i vozila hitne pomoći. Rat se nastavio i izvan stadiona, i tu su najgore prošli navijači koji su došli samostalno na utakmicu. Još dugo u noć vidale su se rane te najkrvavije utakmice u Mostaru.
Trebao je to biti blagdan nogometa, a na kraju možemo biti sretni da nitko nije smrtno stradao, a mogao je vrlo lako. Ne ponovilo se više nikada.
