Krenete li prema moru, preko Čapljine i Metkovića, vjerojatno ste u brzini i u mislima kakvo će stanje na granici biti i koliko ćete čekati na graničnim prijelazima.
I to je razumljivo.
No, predložio bih vam da jedan dan odvojite, dok je još lijepo vrijeme, i posvetite ga razgledavanju juga Hercegovine i mjesta koja zaslužuju pozornost svojom poviješću ili prirodnom ljepotom.
Za početak, zaustavite se u Počitelju.
Zašto?
Dovoljno je tek reći da Stari grad Počitelj potječe iz 14. stoljeća i da je pod zaštitom države kao nacionalni spomenik te da među svojim zidinama krije prave arheološke bisere (utvrda iz 15 stoljeća, džamija, medresa, han, sahat kula te kompleks od nekoliko građevina izgrađenih tijekom 16. i 17. stoljeća, poznat kao Gavrankapetanovića kuća).
Nakon obilaska Počitelja, zaputili smo se prema Mogorjelu kako bismo obišli arheološki spomenik iz rimskog doba (prema nekim izvorima, jedan dio iskopina potječe iz 1. stoljeća), villu rusticu (stambeni i gospodarski kompleks zgrada ladanjske vile).
A uz put, između Počitelja i Čapljine, pozornost nam je privukao znak s natpisom Paintball. Isprva smo bili u iščekivanju skretanja za paintball poligon te smo, nakon nekoliko stotina metara, uvidjeli da smo ga, nekako promašili.
Zapravo, puteljak prema paintball poligonu nalazi se odmah do natpisa i gotovo ga je nemoguće primijetiti budući da se nalazi pod oštrim kutom uz magistralu te je potrebno u širokom luku okrenuti automobil kako bi se priključili na njega i krenuli prema paintball poligonu.
Nažalost, kad smo došli do poligona, nije bilo nikoga pa nismo mogli zabilježiti akciju i dobru zabavu koju paintball poligoni nude.
Dok sam pripremao tekst saznao sam da se termin može dogovoriti preko Facebook stranice Paintball Special Force Čapljina pa link ostavljam ovdje, kako ne biste morali tražiti informacije za zakupljivanje termina za paintball poligon.
Mogorjelo
Kao što sam već napisao, na lokalitetu Mogorjela nalazi se arheološki spomenik iz rimskog doba, villa rustica, koji spada u spomenike kulture te je, također, proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Ovaj lokalitet je kroz povijest korišten za razne namjene.
Od prvotne ladanjske vile preko rimske utvrde pa sve do mjesta na kojem su se nalazile dvije ranokršćanske bazilike iz 5 st. i srednjovjekovnog groblja.
Ulaz na arheološko nalazište je kroz baštu restorana, što je pomalo zbunjujuće za nekoga tko prvi put posjećuje Mogorjelo.
No, nakon 50-ak metara, s desne strane, otvara vam se prolaz prema arheološkom nalazištu.
Obilazak lokaliteta je besplatan, što me čudi, jer, primjerice, u Italiji, za obilaske sličnih arheoloških nalazišta, potrebno je izdvojiti makar nekoliko eura.
Ipak je u pitanju obilazak nacionalnog spomenika kulture starog 2000 godina.
Park prirode Hutovo blato i spomenik pored puta
Put nas dalje vodi do Parka prirode Hutovo blato, jedinstvene submediteranske močvare u Europi, s velikim brojem biljnih i životinjskih vrsta.
A prema Hutovom blatu, s lijeve strane, most, skoro kao Stari most u Mostaru.
Radi se o Mustajbegovom mostu (poznatom i kao Starom mostu uKlepcima). Ovaj most, sagrađen 1517. godine, stariji je brat Starog mosta u Mostaru (koji je sagrađen 1566. g.), s tim što ovaj most premošćuje rijeku Bregavu.
Iako nigdje nema natpisa koji to potvrđuje, da, i ovaj most je nacionalni spomenik naše države.
Most je jednim dijelom obnovljen i siguran je za prijelaz, no kako je okolno raslinje zapušteno, dobrim dijelom ga skriva i ne dopušta kvalitetniju fotografiju.
Ostavljamo iza sebe još jedan nacionalni spomenik na jugu Hercegovine te za nekoliko minuta ulazimo na parkiralište unutar Parka prirode Hutovo blato.
O Parku prirode i svim biljnim i životinjskim vrstama možete detaljnije pročitati na službenoj web stranici Parka prirode Hutovo blato.
Preopširno bi bilo pisati o svim prirodnim bogatstvima ovog Parka prirode, tj. submediteranske močvare. No, kao jedna od ponuda parka ističe se „Foto safari u Hutovu blatu“.
Foto safari zvuči egzotično te stoga i primamljivo te kolega i ja odlučujemo obogatiti životno iskustvo s vožnjom brodicom po Hutovu blatu.
Inače, kako sam saznao, ovu turističku atrakciju Park nudi još od 1986. godine, kada je bila poznata pod nazivom „Dragulji prirode“.
U uredu za turiste možete dogovoriti termin polaska i osigurati svoje mjesto na brodici (uz ulaznicu za park, sve skupa 12 KM po osobi), a onda se spustiti puteljkom do obale na kojoj vas čekaju brodice.
Pripremite se na ugodnu i sigurnu vožnju od cca pola sata, prvotno kroz trstiku i uski močvarni kanal, a onda i po samom Hutovu blatu.
Ako budete imali sreće, možda ugledate nekog od stanovnika Parka prirode. Tijekom vožnje, svojim prisustvom počastila nas je tek jedna sramežljiva patkica (sramežljiva jer se brzo sklonila od naših fotoaparata) i zmija koju je kolega uspio uhvatiti kroz objektiv fotoaparata, tijekom pristanka brodice na obalu.
Nakon ručka u motelu „Park“ i šetnje kroz edukativnu stazu Parka prirode, kroz koju smo uživali u miru i tišini spokojnog drveća, na red je došao povratak doma, u svakodnevnu rutinu koju zovemo život.
Do novog putopisa,
