Mirko Buhač je bio centarfor HŠK Zrinjski između dva svjetska rata i jedan od najboljih igrača i strijelaca Plemića iz tog perioda. U ta vremena zahvaljujući svojim igrama imao je poziv da nastavi karijeru u Zagrebu, ali nije mogao ostaviti Mostar i Zrinjski. U Mostaru je dočekao i taj nesretni 2. svjetski rat, a zbog igranja za HŠK Zrinjski je morao pobjeći iz Mostara i države ostavivši suprugu i djecu.
Od tada mu se gubi svaki trag i njegova sudbina nije poznata uprkos naporima obitelji da dođe do istine. Zahvaljujući obitelji Buhač dosta toga iz tog vremena je sačuvano, a Mirkov sin Donko se sjeća vremena kada je njegov otac igrao za HŠK Zrinjski. Iako je u vrijeme o kome pričamo Donko bio dječak, zapamtio je neke utakmice koje je tada igrao HŠK Zrinjski, kao i druženja nogometaša i navijača nakon pobjeda Plemića. Donko danas ima 89. godina i dalje prati igre Zrinjskog, te se raduje pobjedama i titulama svojih Plemića.
Donko se malo sjeća svoga oca, a njegova djeca i unuci znaju za djeda i pradjeda Mirka samo iz priča i sa starih požutjelih fotografija. Ljubav prema Zrinjskom naslijedio je i njegov sin Miroslav-Braco kome nije teško potegnuti iz Nizozemske da dođe pogledati svoj Zrinjski, a da krv nije voda dokaz je njegova kćerka Tina koja iako živi daleko od Mostara voli klub za koji joj je pradjed nekada uspješno nastupao.
