Jedno od žešćih navijačkih gostovanja Zrinjskog bilo je ono iz 2005 u Trebinju , i to ne u na utakmici i na ulicama toga grada, nego na povratku u Stocu.
Na samo gostovanje pošlo nas je stotinjak, s nekoliko kombija i s desetak osobnih vozila. Sam put i dolazak u Trebinje prošli su u najboljem redu, a Leotar i nije imao nekih žestokih navijača koji bi izazvali bilo kakve incedente.
Na stadionu smo se čuli samo mi, i vladala je jedna prava navijačka atmosfera. Većina se navijača skinula gola do pasa, a bilo je i poljevanja pivom koje se moglo unijeti u neograničinim količinama. Utakmica nije imala nikakvog značaja, Zrinsjki je već osigurao titulu, tako da je to bio jedan manje više ugodan izlet. Bilo kako bilo utakmica je završila rezultatom 3:2 za Leotar, a mi smo nakon još par popijenih pića krenulu u Mostar.
Na povratku je netko stao u Stocu da popije još nešto, a onda su i ostali slijedili njihov primjer, pa se malo zatim izašlo na glavnu ulicu pjevajući Zrinsjkom novom prvaku BiH. Lokalni Bošnjaci su to shvatili kao provokaciju i nakon što se jedan lokalac autom zaletio na Ultrase krenuo je pravi rat.
Ultrasi su držali sredinu ulice, a lokalni Bošnjaci su ih gađali svim iz svačim što im je bilo pod rukom. Ultarsi su iz obližnjeg objekta uzeli par suncobrana i njih su koristili kao zaštitu, a u par navrata i za kontra napad. Ulica u Stocu je ubrzo bila prepuna kamjena i stakla, a stradali su i neki izlozi. Sve je to trajalo nekih dvadesetak minuta, policije nije bilo na vidiku, a kako se stanje na terenu nije mijenjalo Ultrasi su ušli u vozila i napustili su Stolac. Kada smo izašli iz Stoca stali smo na jednoj crpki, i zaključili da kod nas nije bilo ozlijeđenih. Tek tada smo dobili dojavu da se policija aktivirala, te da nas čeka na povrtku u Mostar, ali smo ih vješto izbjegli i došli u grad sa suprotne strane od one na
Ubrzo nakn toga domaći su svoj bijes iskalili na autobusu koji je prevozio nogometaše Zrinjskog, koji su na kraju i dobro prošli samo s polupanim staklima.
