Tri dana, četiri države i umjesto umora osjećam se ushićeno i ponosno nakon gostovanja Zrinjskog u Linzu. Krenuli smo u srijedu prema Linzu gdje smo uz zadržavanje kod prijatelja u Sloveniji stigli kada je već mrak prekrio ovaj grad u Austriji. Već po prijavi u hotel koji smo unaprijed rezervirali osjećali smo se domaćinski jer su hotel okupirali navijači Zrinjskog.
Nakon prespavane noći krenuli smo u istraživanje Linza. O gradu ćemo više u drugoj priči. Ukratko na ulicama Linza osim domaćih stanovnika koji su obavljali svoje rutinske poslove mogli su se vidjeti samo navijači Zrinjskog koji su kako je vrijeme odmicalo sve više pristizali. Pred našim hotelom na parkingu smo u tim jutarnjim satima zatekli već više od stotinjak Ultrasa.
Poslije toga su navijači zauzeli glavni trg u Linzu, te uživali u dobrom austrijskom pivu. Od domaćih navijača ni traga ni glasa. Navijači Zrinjskog su u korteu krenuli ka stadionu i to su bile nestvarne scene. Mi smo pošli automobilom ka stadionu i nakon malo peripetija smo stigli pred ovo veličanstveno zdanje.
Malo smo i lutali pa smo onako u dresovima banuli pred tribinu gdje su oni žestoki navijači Laska. Nikakvu neprijatnost nismo doživjeli, čak su nas i uputili na gostujuću tribinu. Stigli smo pred tu našu tribinu pred kojom je bilo dosta navijača, iako još glavnina nije došla.
Lijepo je tu na jednom mjestu vidjeti toliko navijača Zrinjskog koji su došli iz skoro cijele Europe. Na stadion se ulazi bez problema, redarska služba korektna i ulazimo na našu tribinu. Naša tribina se sve više i više punila i na kraju bila skroz popunjena, pogotovo gornji dio kamo su došli mnogi koji su imali ulaznice za onaj dio uz teren. Ljudi su stajali po prolazima i stepenicama, kao sardine u konzervi.
Ludilo je počelo već po izlasku igrača na zagrijavanje. Kako je tada započela pjesma ona nije prestala do onih nestvarnih scena nakon utakmice kada su igrači i navijači skupa zapjevali. Domaći su u čudu sve to gledali i divili se nama koji smo došli iz daleka i očitali im lekciju iz navijanja. I kada smo gubili 2:0 pjesma je bila sve jača i igrači nisu potonuli upravo jer im je huk s tribina dao snagu da izdrže. Nema te tipkovnice koja može opisati ludnicu koju su napravili navijači Zrinjskog. I dok ovo pišem svaka dlaka na tijelu mi se naježi sjećajući se slavlja nakon gola Bilbije, te trenutaka kada smo pjevali skupa s igračima nakon zadnjeg sučevog zvižduka. Nakon svega nestaje umor, i ostaje samo ponos jer smo ispisali povijest i došli do o onoga o čemu smo sanjali na koncu prošlog stoljeća. Ma koliko neki šutjleli o tome Zrinjski je moderan europski klub koga po toj Europi prati veliki broj navijača i kapa im do poda zbog vjernosti i atmosfere koju su napravili u Linzu.
