Nastavljamo priču s putovanja od prošlog tjedna, kada smo prošli kroz šest država i veliki broj gradova. Zadržali se tek u njih nekoliko koji su nas posebno fascinirali. Nakon Budimpešte o kojoj smo vam pisali prije dva dana, danas je red došao na prelijepi poljski grad Krakov.
Ukoliko planirate put za Krakov morate znati da ćete prolaskom kroz Mađarsku morati i jedan dio puta odvojiti za prolazak kroz Slovačku, što iziskuje još jedan možemo slobodno napisati manji trošak. To je kupnja vinjete za Slovačku. Upravo nam je ta kupnja vinjete za Slovačku od nekih 15-tak eura donijela i malo bespotrebnog stajanja na našem putu za Krakov.
Kako to obično biva vinjete smo uspijevali kupovati na prvim benzinskim pumpama na ulasku u zemlju koja vinjetu i traži, ali ovaj put u Slovačkoj smo morali obići prvih par pumpa uz granicu koje nisu prodavale vinjete. Istu smo uspjeli kupiti tek u unutrašnjosti. Upravo u Slovačkoj u gradu Zvolenu smo stali i na prvu dužu pauzu na našem putu za Poljsku. Dosta lijep gradić od nekih 40.000 stanovnika, ali o tome neki drugi put.
Sjever Slovačke dosta lijep. Priroda i zimovališta, a cesta se trenutno rekonstruira pa su nas tu dočekali i prvi zastoji. Nakon prelijepih nacionalnih parkova Slovačke kroz koje smo došli stižemo i na granicu Slovačke i Poljske. Na granici kontrola. Nismo je baš očekivali pa onako brzinski pronalazimo naše putovnice, dok policijski službenici pitaju da li stižemo iz BiH. Na naš potvrdni odgovor traže i putne isprave, a kada im pokazujemo da smo hrvatski državljani isti nam brzo vraćaju dokument poželjevši nam sretan put.
Nakon nekih par manjih zadržavanja stižemo u Krakov. Veliki grad za naš pojam. Po broj stanovnike otprilike kao i Zagreb. Gužva u prometu i nekako se uspijevamo dokopati našeg hotela. Nakon hotela krećemo put središta grada, a dio teksta smo preuzeli i od sveznajuće Wikipedie.
Krakov je grad u južnoj Poljskoj. Bivši (1038. – 1596.) glavni grad Poljske. Važan kulturni, gospodarski, komunikacijski i turistički centar. Grad leži na obalama rijeke Visle, jedan je od najstarijih i drugi po veličini grad u Poljskoj. U Krakovu živi 760 000 stanovnika (podjednak broj stanovnika ima i Zagreb). Krakov je i prijestolnica Malopoljskog (Małopolskiego) vojvodstva, grad sa statusom kotara (powiat), kao i sjedište Krakovskog kotara (powiat krakowski).
Povijesna gradska jezgra (Krakovsko staro mjesto) uvrštena je od 1978. u UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu.
Povijest Krakova
Krakov je jedan od najstarijih poljskih gradova. Na prostoru današnjeg Krakova su živjeli Bijeli Hrvati, preci današnjih Hrvata. Prema legendi ga je osnovao vojvoda Krak koji je na tom mjestu ubio zmaja. Prvi povijesni spomen grada datira iz 966. godine kad ga je židovski putopisac Abraham ben Jacob opisao kao značajno trgovačko naselje. Krakov je bio glavno naselje slavenskog plemena Vislani, a kratko vrijeme je bio dio Velikomoravske Kneževine. Nakon njezinog pada pod Mađare postao je dio Češke.
U 10. st. se osamostalila dinastija Pjastovića i osnovala prvu poljsku državu s Krakovom kao glavnim gradom. Na brdu Wawelu se gradi kraljevski dvorac i katedrala. Krakov je službeni glavni grad Poljskog Kraljevstva od 1038. godine. 1241. ga ruše Mongoli, ali je do 1257. obnovljen. 1311. se vojvoda Albert pobunio protiv kralja i u grad naselio mnogo Nijemaca koji su kasnije prihvatili poljski jezik. Od 1320. se poljski kraljevi krune u Krakovu (dotad su se krunili u Gnieznu).
God. 1364. je kralj Kazimir III. Veliki osnovao Krakovsku akademiju kao drugo sveučilište u Srednjoj Europi nakon sveučilišta u Pragu. Grad se jače razvijao u 14. i 15. st. kao glavni grad moćne Poljsko-Litvanske Unije. U gradu su djelovali mnogi renesansni umjetnici. Kao značajan trgovački centar je postao dio Hanze (udruženja trgovačkih gradova). U gradu je bilo mnogo Židova i sagrađena je jedna od prvih sinagoga u Europi.
Značenje grada naglo slabi nakon 1596. kad je glavni grad preseljen u Varšavu koja je smještena mnogo bliže središtu države, a Krakov je položen rubno. U 18. st. Poljsku napadaju i dijele susjedne države. Krakov je pripao Habsburškoj Monarhiji i postao dio pokrajine Galicije. 1794. je Tadeusz Kościuszko na glavnom trgu u Krakovu pokrenuo pobunu Poljaka protiv strane vlasti. Tijekom Napoleonove vlasti je postojalo slobodno Veliko Varšavsko Vojvodstvo koje je propalo nakon njegovog sloma. Na Bečkom kongresu je obnovljena podjela Poljske, ali je Krakov postao samostalan grad (Slobodni grad Krakov).
Krakov je ostao samostalan do ustanka 1846. nakon kojeg je ponovo pripao Habsburškoj monarhiji unutar koje je osnovano Veliko krakovsko vojvodstvo. Nakon 1866. Galicija dobiva veću samoupravu. Poljaci su u habsburškom dijelu podijeljene Poljske imali mnogo veću samoupravu nego u ruskom i njemačkom, te se u Krakovu mogla razvijati poljska kultura. Zbog toga se Krakov smatra kulturnom prijestolnicom Poljaka (poljska Atena). Početkom 20. st. su u grad uklopljena okolna naselja te je broj stanovnika grada udvostručen.
Tijekom 1. svj. rata su grad opsjedali Rusi, a Poljaci su vodili borbu za samostalnost. Nakon rata je stvorena samostalna Poljska u kojoj je Krakov postao drugi najvažniji grad, nakon Varšave. Tijekom 2. svj. rata je u Krakovu bilo sjedište njemačke okupacijske vlasti u Poljskoj. Nijemci su za krakovske Židove osnovali geto i većina ih je pobijena. Nijemci su uhićivali i ubijali mnoge poljske intelektualce (posebno profesore s krakovskog sveučilišta).
Nakon rata se pod komunističkom vlašću provodi industrijalizacija i gradi se industijski kompleks Nowa Huta u predgrađu (posebno je značajna željezara). 1978. je krakovski nadbiskup Karol Wojtyła postao papa Ivan Pavao II. Iste godine je povijesna jezgra Krakova dobila čast da bude prvo mjesto upisano na listu svjetske baštine UNESCO-a.
Sport u Krakovu
Nogomet je najpopularniji sport u gradu i najveću potporu navijača imaju nogometni klubovi Wisla Krakow, koji je osvojio poljsko nogometno prvenstvo 12 puta, i Cracovia Krakow, koji je prvenstvo osvojio 5 puta.
Ostali nogometni klubovi su: Hutnik Kraków, Wawel Kraków i Garbarnia Kraków. U gradu djeluju i šestostruki poljski hokejski prvak Cracovia Kraków, ženski košarkaški klub Wisła Kraków (osvajač 20 prvenstava Poljske) i ragbi klub Juvenia Kraków.
Maratonska utrka, Cracovia maraton, s preko tisuću natjecatelja iz više od dvadesetak zemalja se održava svake godine od 2002.
Nakon podataka koje smo “izvukli” iz popularne internet enciklopedije krećemo ponovno s našim izvornim tekstom, pa već polako ulaskom u noć stižemo do glavnog trga u Krakovu. Ispred njega susrećemo veliki broj kočija koji su jedna od atrakcija ovoga grada. Nakon dužeg razgledanja ovoga velikog trga koji je čak i proglašenim najljepšim europskim trgom, krećemo put poznatog dvorca koji se nalazi na brdu Wawel. Ipak, kako je noć dvorac je zatvoren i odlučujemo ga posjetiti sutra tijekom dana.
Nakon obilaska poznate židovske četvrti i jedne od najstarijih sinagoga odlazimo put našeg hotela, a obilazak nastavljamo dan poslije u ranim jutarnjim satima, kada turističkom turom odlazimo put najvećeg koncentracijskog logora Aušvica. Cijena ulaza u Aušvic varira od 20 pa sve do preko 100 eura. Mi smo se našli na nekih 45 po ulaznici što je uključilo odlazak turističkim autobusom i vodičem kroz taj logor. Inače Aušvic je grad od nekih 40.000 stanovnika u sklopu kojeg su nacisti napravili taj zloglasni koncentracijski logor. Aušvic je udaljen oko sat ipol vožnje od središta Krakova.
Kako smo već u ranijim tekstovima se dotakli obilaska logora Aušvic 1 i Birkenau-Aušvic 2 ovaj put ćemo preskočiti taj dio posjete i vratiti se ponovno u predivni Krakov koji nas je fascinirao svojom ljepotom. Svojim dvorcima, parkovima, trgovima…
Nakon povratka iz Aušvica ponovno obilazimo glavni trg i dvorac na brdu Wawel gdje se i zadržavamo dosta duže nego li ranije. Inače ulice Krakova pune su studenata pa je s toga i studentski život ovdje dosta velik. Brojni kafići i restorani nude dosta zabave za tu populaciju stanovništva.
Također autobusne linije dosta su povezane sa središtem grada, a i taxi usluge su dosta povoljne. Po posljednjim istraživanjima prosječna plaća u Poljskoj iznosi oko 1300 eura, a cijene života barem na one koje smo mi vidjeli su slične kao kod nas. Cijene hrane u prodavaonicama su nešto malo niže nego li u Bosni i Hercegovini, dok su cijene u restoranima i kafićima neznatno više.
Nakon provedenih nekoliko dana u Krakovu krećemo put Varšave. U narednim danima pročitajte i naš putopis i glavnog grada Poljske, a do tada uživajte u fotografijama i video prilogu koji smo pripremili za vas iz Krakova.
