Veliki i svečani dan je za Župu sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgrad: ove je nedjelje, pod mladomisničkim geslom „Jedno je potrebno“ (Lk 10,42) na vanjskom oltaru duvanjske spomen – bazilike svoju mladu misu rekao naš župljanin fra Josip Stanić, piše Tomislavcity.
Uz mladomisnikovu obitelj, brojnu rodbinu i prijatelje, slavlju su se odazvali mnogi župljani naše i susjednih župa, kao i oni pristigli iz drugih krajeva BiH, Hrvatske i europskih zemalja.
Prije početka svečanoga misnog slavlja fra Josip je primio blagoslov po rukama svojih roditelja, majke Jelene i oca Drage.
U koncelebraciji je sudjelovao veliki broj svećenika, a propovijedao je mladomisnikov prijatelj i subrat fra Alojzije Slavko Anđelić, župni vikar u Posušju.
Evanđelje je pjevao fra Nikola Jurišić, a liturgijsko slavlje svojim skladnim pjevanjem uveličao Župni zbor “Sveti Nikola Tavelić”.
U duhu današnjega evanđelja koje nam donosi pripovijest o Marti i Mariji, fra Alojzije Slavko u propovijed je kazao: “Njihov nas primjer poučava – bez obzira kakav životni poziv imali, kakav životni stalež izabrali – jedinstvo s Gospodinom uvijek moramo čuvati. Jer kad ovaj život prođe, neće biti potrebe za kuhanjem i posluživanjem, neće biti potrebe za propovijedanjem i župnikovanjem, neće biti potrebe za gradnjom ni kuća ni crkava, ali život s Gospodinom se nastavlja – to je ono jedno potrebno koje nam se nikad neće oduzeti.
Kao i u Marijinom slučaju, kad se odlučimo uvijek izabirati ono jedno potrebno, uvijek će biti onih koji će na to žugati. Ako si pozvan biti kartuzijanac, reći će da si beskoristan. Ako postaneš klarisa, reći će da ti nešto fali. Ako se odlučiš na samotište, reći će da si ljenčina. Ako oženjen odlučiš više moliti, reći će da si „triba u laike pratarske.“ Ako djevojka daje prvenstvo Bogu, odmah će je prozvati „časna,“ ali ne s namjerom da je pohvale, nego da se narugaju. Zato, kakvim god životom živjeli, bježimo, šutimo, živimo u samoći kao Marija. Ne obazirimo se na ono što ljudi kažu, samo slušajmo svoga Gospodina. I u tomu ostanimo ponizni: „S vrha gore kiša se slijeva u dolinu. Kao što se više vode skuplja u podnožju gore, tako Marija, sjedeći na nisku mjestu do nogu Isusovih, slušajući njegove riječi, prima više nego Marta stojeći.“ (Augustin). Zato i u protivljenjima i prozivanjima čuvajmo poniznost. Od Marije učimo mnogo, ali i od Marte možemo učiti.”
U obraćanju mladomisniku, propovjednik je rekao:
“Oče Josipe, ti si redovnik i Gospodinov svećenik. Svećenik i redovnik je izdvojen, svet, stavljen sa strane da moli, da se kaje, da se s Isusom sjedinjuje prinoseći svetu misnu žrtvu. Kakve god okolnosti tvoga života bile, na što te god Gospodin usput pozove, uvijek izabiri ono jedno potrebno – njega samoga. Bježi, šuti i živi u samoći. Živi tako da jednoga dana možeš donijeti ono najvažnije – pokajanje i molitvu pred našu nebesku Majku – onu izvornu Mariju koja je prva izabrala najbolji dio čitavim svojim bićem. Bit će onih koji će komentirati, prigovarati, žugati, ali ti ustraj. Sjeti se da je ova ista Marija na Isusa potrošila veliku posudu dragocjene nardove pomasti. I tim činom je nastavila izabirati bolji dio. Nije štedjela na svome Gospodinu. Bila je rasipna iz ljubavi prema Isusu. Činila je beskorisni trošak jer prava ljubav nema mjere i nije korisna. I tada se našao Juda koji se bunio na toliki trošak. „Mogla je ta pomast biti iskorištena za sirotinju.“ Ali je Gospodin i tada pohvalio Mariju koja je izabrala bolji dio, ono jedno potrebno. Tako i ti moj brate, svaki dan čini. Izabirući ono jedno potrebno, ne štedi na Gospodinu. Za Gospodina čini beskorisne troškove. Neka tvoj život bude dragocjena nardova pomast izlivena na Gospodinove noge, čista žrtva sjedinjena s Isusovom žrtvom ljubavi. A mi ovdje danas s tobom okupljeni na ovo slavlje, obećavamo da nećemo biti one Marte koje te od tog odvraćaju, nego one Marte koje čuvaju tvoj izbor boljega dijela – onog jednog potrebnoga.
Ova Gospina rečenica nije bila upućena samo ovom redovniku, niti samo fra Josipu, nego svakom vjerniku, i za nas glasi ovako: „Ti si katolik. Od tebe se očekuje ono najvažnije – pokajanje i molitva.“ I tko god upita Gospodina Boga što treba činiti da se spasi, čut će: bježi, šuti i živi u samoći. – Stavi Boga na prvo mjesto. Kad čuješ zvono s crkve, prekini posao i pozdravi Gospu. Neka molitva bude neizostavan i glavni dio tvoga života. Manje govori. Kad govoriš, pazi što izlazi iz tvojih usta. Čuvaj svoje srce da se veže samo za Boga. Prikloni uho njegovim zapovijedima. Ne trči za svjetovnim jer mnoge brige rastresaju i odvlače te od Boga. Radi tako i primat ćeš Božje spasenje.“
Prigodnu zahvalu uputio je mladomisnik fra Josip zahvalivši Svevišnjem svemogućem i dobrom Gospodinu, koji ga je stvorio i pozvao, koji ga ljubi i brine za njega.
Zahvalu je dalje uputio roditeljima, braći, bakama, odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima i profesorima, onima koji su s njim dijelili put formacije u Franjevačkoj mladeži, duhovnim asistentima, braći Hercegovačke franjevačke provincije, propovjedniku fra Alojziju, ne samo na ovoj propovijedi već i na prisutnosti koja ga uvijek potiče da svoj poziv živi sveto, svim prijateljima, župljanima koji su molili za njega te svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji mlade mise i došli na ovo misno slavlje.
U ime Franjevačkog samostana Tomislavgrad, naše župne zajednice i Hercegovačke franjevačke provincije, mladomisniku je čestitke uputio gvardijan fra Bože Milić.
Fra Josipu u njegovoj obitelji čestitamo ovaj veliki dan sa željom da bude dobar radnik na Njivi Gospodnjoj i uzoran svećenik na radost cijeloj Crkvi i svome hrvatskom narodu.
Ovaj svečani dan nastavlja se lijepim druženjem i zajedničkim blagovanjem uuz prigodni program koji je organiziran u velikome šatoru iznad duvanjske bazilike.
Neka sve bude Bogu na slavu!
Tomislavcity
