ČESTITKE
Koju svrhu sad čestitka ima,
Iste riječi idu skoro svima.
O Uskrsu i Božiću bude,
Stariji se tom pomalo čude.
Prije uvijek čestitanja bila,
Nakon mise ljude okupila.
Nazdravlja se, boca je u ruci,
Sretan Božić, i gutljaj povuci.
Danas toga malo igdje ima,
Jednim „hicem“ pošalje se svima.
WhatsApp veli: ti dalje proslijedi,
danas tako za svakoga vrijedi.
Šeće slika s nekoliko riječi,
Nema ispod „dragi“, a to „liječi“.
Kad poruka nosi IME koje,
To je dokaz povezanih dvoje.
Ako ona bez IMENA biva,
Tu se nešto opasnoga skriva:
Slavi kuma, pozivnice nema,
Rođendan je, na veliko sprema
U dvorani, i glazbe će biti,
Dobar ručak i nešto popiti.
SMS-om posluži se ona
I ponosno kaže bez pardona:
„Dragi ste mi i jako vas volim,
Bez darova, srdačno vas molim!“
Ali kuma, i dvostruka k tome,
Ne slaže se, i ljuta da bome.
„Ja sam kuma, nisam bilo koja,
Od sad više nisi kuma moja.“
I poruku bezimenu šalje,
„Svejedno mi, ti objavi dalje.“
Ne ostade samo na tom kuma,
Gori u njoj, bijesna je ko puma.
Buket cvijeća odnese pred vrata,
S ceduljicom… bit će poslije rata.
Iz ovoga jasno je ko kristal,
Svako IME uvijek je kapital.
I kad netko nema IME više.
On je nitko, slabo mu se piše.
Kad muž ženu oslovi sa ONA,
Zajedništvu odzvoniše zvona.
Brak je mrtav, popucali konci,
Ništa manje, prazni su i lonci.
Eto, zato kad čestitka ide,
Neka ljudi, neka kume vide,
Čestitka je upućena njima,
Ne onako uopćeno svima.
Važno znati, ime ima cijenu,
Il’ ćeš jednom doći pod ucjenu.
Međugorje, 14. travnja 2020.
Fra Karlo Lovrić/HERCEGOVINA.in
