Fra Zvonko Benković: Odmor duše

Jednom
kad povjerujemo,
kad sami doživimo,
kad osjetimo cijelim svojim bićem,
kad nam srce poraste za koji broj,
kad upoznamo Očevu ljubav
i da je Bog naš Otac
i da ga ne moramo i ne trebamo neprestano
zadovoljiti našim molitvama i dobrim djelima,
nego samo trebamo uroniti u Njegovu prisutnost
osjetit ćemo što znači biti ljubljeno dijete Božje.
Kad tu milost doživimo,
naše srce će samo plamtjeti od neizmjerne ljubavi,
govorit ćemo bez riječi
i onda će nam biti dovoljan
samo šapat vjetra,
susret s drugim očima
i osjetit ćemo Njegovu prisutnost.
Duh Sveti pomoći će nam da spoznamo
koja je to milost biti u Očevu zagrljaju
i onda ćemo se najprije osloboditi
svih navezanosti,
grijeha iza kojih smo se skrivali,
lažnih izlika i opravdavanja,
suvišnih stvari i predmeta koji su nas sputavali,
a potom ćemo osjetiti čežnju
biti s Marijom i našim anđelom čuvarom
i što češće gledati kako Isus,
u Presvetom oltarskom sakramentu,
gleda lice Boga Oca.
I bit će nam dovoljan
barem mali susret i tišina pred tabernakulom
jer tad ćemo shvatiti da je Bog puno veći
od naših malih sputanosti i granica,
naših slika i predodžbi,
naših strahova i bjegova
i onda ćemo osjetiti neizmjernu milost
da smo u bezgraničnom Očevu milosrđu,
da mu trebamo raširiti svoje ruke i predati svoje srce
jer smo Njegova ljubljena djeca.
ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković