Gdje me moja Hercegovka rodi: Naše kuće sad su prazne, nema pjesme nit’ galame

TU ME MOJA HERCEGOVKA RODI
Usred krša i kamena, u blaženoj toj dolini,
kućice su razbacane, al’ se vide u daljini.
Tamo smo od pamtivijeka, mi gradili svoje dvore,
sad su simbol opstojnosti i o nama sve govore.
Naše kuće sad su prazne, nema pjesme nit’ galame,
otišli su svi za kruhom, sve je ovo bolno za me’ .
Ostala je pusta cesta, što kroz selo još vijuga,
činila se k’o put spasa, moja sreća, moja tuga
Tako spava selo moje, godinama čeka mene,
da mu vratim opet život , budim stare uspomene,
vijugava cesta želi, da prašnjavi put me vodi,
tamo gdje ja trebam biti,
gdje me moja Hercegovka rodi.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 02. 08. 2017.