Koronavirus je zaustavio sve i na prste jedne ruke može se nabrajati što još koliko toliko funkcionira. Pogođene su sve sfere života, pa tako naravno i sport, pogotovo nogomet koji je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogometni fanovi širom svijeta zakinuti su za utakmice svojih klubova, te mole Boga da sve ovo brzo prođe kako bi mogli na tribine svojih stadiona.
BiH je za razliku od većine država imala ogromnu zimsku stanku i kada su navijači konačno dočekali početak proljetnog dijela prvenstva, ova pošast ga je prekinula. Navijačima je teško bez nogometa, i na društvenim mrežama se sjećaju nekih starih i puno ljepših vremena kada se igrao nogomet bez opasnosti da se netko zarazi. Tako i navijači Zrinjskog nestrpljivo čekaju kraj krize i jedva čekaju kada će doći trenutak da ponovo na teren izađu nogometaši u svetom dresu s lentom. Moto navijača najtrofejnijeg kluba u PL BiH je ZRINJSKI JE ŽIVOT I VIŠE OD TOGA, i onda možete zamisliti koliko navijačima Zrinjskog znači njihova svetinja.
Teško je sada opisati koliko navijači Zrinjskog žele zbog ove situacije, ali svaki post na forumima i društvenim mrežama završava pitanjem: Kada ćemo opet na stadion gledati naš HŠK Zrinjski?
Sada je gotovo nemoguće predvidjeti kada će ova pošast prestati, ali nema sumnje da će prestati i da ćemo je pobijediti. Fale nam utakmice i fali nam naš Zrinja. Fale nam tekme na stadionu koji je neuvjetan, fali nam naše Stajanje i pišanje pod borićima. Fali dobro poznati huk koji povede Stajanje, a prihvati ga tribina Zapad. Fali i onih par piva prije i ona pečena kobasica nakon utakmice ispred stadiona. Fale svi oni dragi ljudi s kojima godinama gledamo utakmice. Fale titule i slavlja pod Bijelim brijegom. Fali i ona tuga nakon loših partija i poraza. Fali sreća kada dođemo kući nakon pobjede, ali fale i oni dani kada stignemo doma nadrkani zbog loše predstave.
I sada kada sjedimo doma i čekamo kada će naši Plemići opet na travnjak možemo zamisliti kako je bilo našim starim kada su im ukinuli i zabranili klub? Koliko je dugo i teško bilo to čekanje? Nažalost mnogi nisu ni dočekali da još jednom pogledaju utakmicu svoga Zrinjskog. Zbog svih njih glavu gore Plemići. Brzo ćemo mi na utakmice našega Zrinjskog, jer Zrinjski je život i više od toga!!!
