Podčabuljska visoravan, kao i cijela Hercegovina, kroz povijest je bila poprište brojnih nedaća, ali malo koja tragedija ostavila je toliko dubok trag kao glad koja je harala krajem Prvog svjetskog rata. Suša je uništila usjeve, a siromašni hercegovački krš nije mogao ponuditi ni minimum za preživljavanje. Ljudi su bili prisiljeni posegnuti za hranom koja je više sličila na očajničke pokušaje da se preživi, nego na pravu prehranu – kruh od sirovina poput kukuruzovine, mekinja, kore drveća ili žira. Posebno su stradavala djeca čiji organizmi nisu mogli podnijeti takvu ishranu.
Glad je tjerala ljude na nepojmljive stvari. Vadili su korijenje iz zemlje, pravili kuglice od kozlaca koje su im palile usta, jezik i desni, ali nisu imali izbora. Sušili su koru drveta, “gruvali” pirevinu u stupicama, mljeli žir. Sve je to bio “kruh” u tim godinama bez milosti.
U tom očaju, istaknuo se fra Didak Buntić, koji je pokrenuo humanitarnu akciju kakva do tada nije viđena. Skupljajući pomoć svećenika iz Slavonije i Vojvodine, uspio je iz Hercegovine odvesti čak 17.000 djece i smjestiti ih kod obitelji koje su ih prihvatile i hranile. Bio je to jedini spas za mnoge mališane – većina njih se nikada nije vratila kući, nego su ostali živjeti u novim krajevima, gdje su pronašli sigurnost i dom.
Među tom djecom bila su i dva sina Matije (Mace) Marić, koja je zbog siromaštva poslala svoje sinove Antu i Blažu u Vojvodinu. Sudbina je htjela da ih život ponovno spoji tek nakon mnogo godina. Ante se, tražeći svoga brata, susreo s nizom slučajnosti koje su ga dovele natrag do majke i obitelji, koja se u međuvremenu preselila u Ramu. Emotivni susret, kada su izdaleka ugledali svoju majku i sestru kako kopaju na njivi, bio je trenutak prepoznatljiv samo onima koji su izgubili, pa ponovno pronašli ono najvrijednije – obitelj.
Ova potresna priča o gladi, očaju, ali i ljudskoj ustrajnosti i nadi, ostaje važan dio povijesti župe Goranci i svjedočanstvo o tome koliko daleko ljudi mogu ići da bi spasili svoje bližnje.
Iz knjige Korijeni,
autora Viktora Stojkića
