Petar Miloš je umro u 89 godini života, 21. siječnja1999. u Klagenfurtu. Rođen je u Dobrom Selu 1910 godine, od malih nogu živio je u Žitomisliću gdje je završio osnovnu školu. Trgovačku školu završio je u Mostaru, a učiteljsku školu pohađao je u Mostaru, Banja Luci i Sarajevu. Završio je časničku obuku u trajanju od 8 mjeseci, vratio se u Žitomislić i s bratom Lovrom vodio gostionicu, trgovinu mješovitom robom i vinski podrum.
Na općinskim izborima 1936. godine s liste HSS-a u 26-oj godini izabran je za načelnika općine Žitomislić i na toj dužnosti bio do 1945. godine.
Aktivan u Udruženju saditelja duhana Hercegovine, pet puta, s fra Dominikom Mandićem, ( kao član izaslanstva koja je išlo u Beograd) su tražili bolji položaj hercegovačkih saditelja duhana. U Mostaru je organizirao Hrvatski radnički savez, biran za kuma hrvatske zastave. 1938. godine utemeljio zadrugu za isušivanje Mostarskog blata, u kojoj je bio član uprave, a od 1939. predsjednik zadruge. Za taj projekt uspio je dobiti potporu vlasti u vrijeme NDH, te 1942. godine iskopan tunel u dužini od 1651 m (voda iz Mostarskog blata išla u rijeku Jasenicu.) Do tada je Blato plivalo do kasnog proljeća, zapravo dok ponori ne bi progutali vodu.
Nakon utemeljenja Banovine Hrvatske u predvečerje rata u okviru Hrvatske seljačke stranke formirana je Hrvatska seljačka zaštita u kojoj je Petar imao zadaću organiziranja mreže u Hercegovini. Nakon raspada Jugoslavije organizirao je razoružavanje 20. jugoslavenske pukovnije u Sjevernom logoru u Mostaru i uzeo oružje kojim su se borili protiv kraljevske vojske. S bratom je imao prijevozničku firmu sa sedam kamiona i tijekom rata bavili su se prijevozom boksita do željezničke stanice. Kako se u vrijeme rata svaki rad i angažman u kopanju i transportu rude smatrao državnom službom, Petar je bio oslobođen vojne službe, tako da uopće nije sudjelovao u ratu.
Za iznimne zasluge u razvoju Hercegovine i obranu hrvatskih interesa odlikovan je najvišim državnim odlikovanjima.
U svibnju 1945. godine nije bio u koloni u Bleiburgu, već u Salzburgu, odakle je premješten u Klagenfurt. Bio je u logoru i radio na sječi šume. U Klagenfurtu je 1949. godine osnovao prijevozničku tvrtku s kojom je uspješno radio u Austriji. Vjerojatno pod pritiskom Jugoslavije 1960. godine je prognan iz Austrije, međutim nakon dugog sudskog postupka ta odluka je ukinuta. Petar Miloš je najaktivniji članPočasnog bleiburškog voda (PBV) a sredinom šezdesetih godina je postao i “kum” stijega PBV-a. Zapažena je njegova govornička nadarenost te je u ime PBV-a zadužen obratiti se nazočnima prigodom svake komemoracije na Bleiburškom polju.
Petar Miloš je kao glavni pokretač utemeljenja Hrvatskog kulturnog društva Bleiburg (HKDB) bio je predsjednik do svoje smrti 21. siječnja1999. u Klagenfurtu.
Oba sina poginula su braneći Mostar i Hercegovinu!
Sin Petra Miloša, Tvrtko Miloš, osuđen je 1976. godine na smrtnu kaznu na montiranom suđenju u Zagrebu, zajedno s još četvoricom Hrvata, pod optužbom da su planirali atentat na Tita. Kazna mu je kasnije preinačena u 15-godišnju robiju. Sredinom rujna 1989. godine izašao je na uvjetnu slobodu, a s početkom srbijanske agresije na Hrvatsku priključio se dragovoljačkoj satniji Hrvatskog društva političkih zatvorenika.
Kad se razbuktao rat u Hercegovini, kao i mnogi drugi Hrvati iz Hercegovine koji su živjeli u Republici Hrvatskoj i diljem svijeta, osjetio je poziv rodnog kraja i pristupio HVO-u. U jednoj od težih bitaka protiv srpskog agresora, zajedno s desetoricom suboraca, poginuo je 26. lipnja 1992. na Merdžan glavi u Podveležju.
Drugi sin Petra Miloša, Davor Miloš, također se prijavio kao dragovoljac u HVO. Jedno je vrijeme radio u zapovjedništvu Zbornog područja Mostar, a kasnije je prešao u Treću bojnu 81. domobranske pukovnije HVO-a. On je poginuo od snajpera u Šantićevoj ulici 4. lipnja 1993. godine tijekom ratnog sukoba između Hrvata i Muslimana.
