Kada me pitaju zašto volim Gorance, kažem: volim ih jer je to moje rodno mjesto, mjesto mog djetinjstva, moje mladosti i moje starosti, mjesto mojih sjećanja…
Fotografija “Na dan otvaranja škole 1963. godine” koju smo objavili na našem Facebook profilu pobudila je mnoge lijepe osjećaje i sjećanja na neka prošla vremena, točnije 60 godina unazad. Čini se da je sa fotografije samo par ljudi i dan danas živo, stoga je fotografija još više vrijednija.
Izdvajamo najzanimljivije komentare na fotografiju piše stranica goranci.blogspot.com
“To je i moja škola sjećam je se sa lijepim uspomenama” – Z. Zelenika.
“Civilizacijski čin o kojemu danas, u 2023. godini, ne možemo ni maštati.” – M. Tomić
“Samo puste uspomene počivali u miru koji više nema pokoj im duši” – D. Džidić
“Sliku sam vidio brzo kad je nastala, škola, popularna “Baraka” napravljena kada sam pošao u treći razred, nastava zbog velikog broja učenika bila u dvije smjene, hladili učione otvaranjem prozora, grijali funurama, Matija Džidića i Stana Joščinova, Šćepina i Pero Botić održavali i nikom ništa nije falilo. Kako ko, iz te “Barake” iziđe i doktora i inžinjera i ljepotica, dama i domaćica. Bezbroj raznih sudbina hvale vrijednih, poneka i stramputica, ali i to je od Boga dano. Mnogi svojim životom platiše ovu opskurnu današnjicu, i to je valjda suđeno. Ostaše svakakve uspomene u sjećanjima, nasreću puno više lijepih, ili se bar radije takve pamte. Nestade “Barake”, nestade goranačke ronde, daj Bože da će se izrodit nešta slično ponovo. Ma kako bilo da bilo, Goranci i svi ovi Veliki ljudi sa slike ostaju nam u srcu vječno. Nikakva moda nam to nemože oduzeti.” – V. Marić
“I ja sam kratko grijala stare tamnozelene klupe. Na vrhu hodnika bila mala knjižnica. Uvijek se osjećao miris one šperploče na zidovima, a pod nogama škripio stari drveni pod. Kasnije su mislim 82.god. 2 učionice preuređene u dvoranu za tjelesno (fizičko) i postavljen veliki koš. Valjala bih sada za snimanje filmova” – V. Bošnjak
“Vinko, vrijedan je ovaj tvoj komentar koliko i ova slika. Sve si rekao u nekoliko rečenica od vremena 1963. do dana današnjih 2023. Ja i moj brat Ivan danas smo suznih ociju i velikom sjetom dugo komentirali ta divna prošla vremena. Složili smo se da je “Podjela” bila glavno središte Goranaca jer tu je bila crkva, zadruga, gostionica najprije Fonzina a malo kasnije puno modernija Crnackica gostionica, ambulanta u kojoj je glavni radnik bio Ilija Lutic , dvi snajderice: Matija čačkuša i Raza Vuk, onaj čuveni pazar – otkupljivač Šacir. O dernecima da i ne govorim… Kako si i rekao, uspomene su neopisivo lijepe i one su zaista naša bastina” – Š. Perić
Uspomene su nešto što nas povezuje s prošlošću i čini da se osjećamo blisko s onima koji su nam dragi i kojih više nema. Oni su kao dragocjeni kamenčići koji se skupljaju tijekom života i čine ga potpunim i bogatijim. Sve te uspomene su važne za nas i čine nas tko smo danas.
