Gospa je jednom rekla da će ono što je započela u Fatimi završiti u Međugorju

Prvi put Gospa se ukazala 24. lipnja 1981. Toga poslijepodneva Mirjana i Ivanka pošle su u šetnju i vidjele su Gospu. Ja sam tada bila u školi u Mostaru, a po dolasku kući sestra mi je rekla da me traže Milka i Ivanka. Pošla sam putom kojim smo uvijek šetale, a Milka je vikala: ‘’Požuri, požuri, evo Gospe’’. Kad sam čula te riječi, bacila sam papuče i pobjegla od straha. U tom trenutku nisam mogla ni zamisliti da bi se Gospa mogla ukazati. Na raskrižju između naših kuća srela sam Ivana i pozvala ga da ide sa mnom, da i mi budemo blizu, ne moramo vidjeti Gospu. Ivan je pristao, ali kad sam se za nekoliko trenutaka okrenula, njega nije bilo. Vidio je Gospu i kroz šumu pobjegao kući. Ja sam i dalje stajala na putu, ali nisam smjela prići k ostalima da vidim Gospu. Za nekoliko trenutaka dogodilo se nešto neobično: moja se glava sama digla prema Gospi. Prve večeri Gospa nas je rukom pozivala da dođemo, ali mi nismo imali ni snage niti hrabrosti to učiniti. Sutradan smo se dogovorili: ako Gospa ponovno dođe, pozvat ćemo i druge. Tako je i bilo. Sutradan, 25. lipnja, Ivanka, Mirjana i ja krenule smo u šetnju i na istom mjestu na Podbrdu vidjele smo Gospu, ispričala je vidjelica Vicka u svom jednom istupu za medije i istakla: “Gospa je jednom rekla da će ono što je započela u Fatimi završiti u Međugorju”.