Gospino Međugorje šuti, a opet njegova tišina nekako nikada nije bila glasnija za one koji slušaju srcem. Toliko molitve i prošnji upućenih Nebu.
Svaki dan se trudim prenijeti vam dio Međugorja,njegovu ljepotu, sve ono sto ja vidim, osjećam i čujem, ali imam osjećaj da to nekako i ne uspijevam.
Kako u par minuta i u par fotografija staviti svu ljepotu ovoga mjesta kojega je sama Majka Božja odabrala?
Pjev ptica, topli vjetar na licu kao kad majka miluje svoje dijete, sve mirise i boje proljeća u svoj svojoj raskoši, ljepotu Majke koja nas dočeka sa blagim osmijehom koji odmara i ispruženom rukom? Ne znam……
Kako vam približiti radost na licima ljudi koje srećem na Podbrdu, smijeh djece iz obližnjih dvorišta, koji tako zvonko odzvanja kroz tišinu ovih dana Korizme koja je iza nas? Ne znam….
Svu ljepotu Podbrda koje u tišini molitve pupa i rađa novi život i daje nam vjeru i snagu da prebrodimo ove teške dane?
Kako da vam prenesem ovu gromoglasnu molitvu koja nadglašava tišinu Međugorja danas? Ne znam….
Ipak ,nadam se da kroz sve ovo što činimo uspijevati doživjeti barem djelić Međugorja i u svojim srcima osjetiti radost u ovim danima kušnje, do ponovnih susreta u Gospinom i našem Međugorju!!
Svi smo zajedno u molitvi.
