Kada je u veljači 2022. godine Rusija odlučila napasti Ukrajinu, čime je zabilježena prva otvorena invazija jedne europske zemlje na drugu u prethodnih 30 godina, bilo kakva normalizacija režima u Moskvi bila je teška za zamisliti.
Dvije godine kasnije, situacija je potpuno drugačija.
Barem tako kažu rezultati izbora u pojedinim zemljama koje se nalaze u središtu Europe., a na ovu političku pojavu su nas još jednom podsjetili rezultati izbora u Austriji, piše portal Klix.ba.
Iako su samo prije pet godina, što nije mnogo u politici, uz ozbiljan skandal povezan upravo s Rusijom izbačeni iz vlasti, ekstremni desničari iz FPO-a sada su u najboljoj poziciji, barem po broju zastupnika u novom sazivu austrijskog parlamenta, da formiraju vlast u ovoj zemlji.
Na parlamentarnim izborima nedavno održanim, 28,9 posto Austrijanaca koji su izašli na birališta izabrali su ovu stranku i dali im 57 mjesta u parlamentu.
Srećom, konzervativci iz OVP-a su vrlo brzo odbacili mogućnost koalicija s FPO-om pa će “Putinovci” ostati van vlasti, barem u Austriji.
Međutim, ako se konzervativci predomisle, a jasno je da se to uvijek može desiti (FPO je u prethodnih 30 godina u vlasti bio samo s OVP-om), u samom srcu Europe mogli bi dobiti “pro-rusku osovinu“, koja bi se protezala od Beča, preko Bratislave i Budimpešte, sve do Beograda.
Vlade u tri od ove četiri države, uz potencijal četvrte ako FPO dođe do vlasti u Austriji, mogu se opisati kao djelomično ili potpuno pro-ruske. Pri tome, tri od četiri su također i članice Europske unije, što režimu u Kremlju daje značajan “prozor” kojim može destabilizovati situaciju na Starom kontinentu.
Jasno je da podrškom koju režimi Viktora Orbana u Budimpešti, odnosno Roberta Fice u Bratislavi, uživaju u Moskvi, Putin sebi osigurava jednu vrstu “trojanskog konja” kojim želi da značajno umanji podršku za Ukrajinu, čime bi svojoj vojsci dao bolju šansu za pobjedu.
Uz podršku koja dolazi kroz sastanke, projekte i slične beneficije, dolazi i značajna kampanja dezinformacija kojom se građani ovih zemalja stavljaju u stanje straha, a pri tome se desničarsko-populističke stranke nameću kao najbolja rješenja.
Savršen primjer je Austrija, gdje je FPO doživio skok u popularnosti nakon što je u kolovozu zbog prijetnje terorističkim napadom otkazan koncert američke superzvijezde Taylor Swift.
Iako je bila riječ o austrijskim državljanima, radikaliziranim putem interneta, krenula je kampanja dezinformacija na društvenim mrežama gdje je osujećeni napad pripisan “migrantima“, a FPO je na osnovu toga “dojahao” do izborne pobjede.
Naravno, to nije bio jedini razlog. Austrijanci su također nezadovoljni kvalitetom života, odnosno inflacijom koja je dovela do porasta cijena, a koju ne prate plaće.
Međutim, i tu je priliku pronašao Kremlj, koji preko desničarskih stranaka okrivljavaju Ukrajinu i slanje novca u ovu državu za ove probleme. Analitičari su te tvrdnje više puta opovrgnuli, a inflaciju povezali najviše uz efekte ekonomskih odluka iz vremena pandemije, što ne spriječava desničarske stranke da rusku retoriku preuzimaju i koriste za svoju dobrobit.
Sve ovo je, jednostavno rečeno, modus operandi ruskog malignog utjecaja koji ima vrlo jasne odlike kroz uspjehe ekstremno desnih stranaka u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, ali i u drugim europskim zemljama. Značajnu snagu imaju i pro-ruske desničarske stranke u Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj, mada te države imaju dovoljno demokratske snage da odbiju ovaj njihov napad.
Naravno, tu se apsolutno može uključiti i Srbija. Predsjednik ove zemlje Aleksandar Vučić je u više navrata odbio etiketu “ruskog igrača“, ali konzistentno uključivanje figura poput Ivice Dačića i Aleksandra Vulina na pozicije moći, kao i dobar odnos s Miloradom Dodikom, predsjednikom entiteta Republika Srpska i vjerojatno najotvorenijim podržavaocem politike Vladimira Putina, sugerira da Vučić i dalje ima odnos, koji možda nije eksplicitan i direktan, sa ruskim predsjednikom.
Pri tome, sve metode koje dolaze iz Rusije je Vučić apsolutno aplicirao na Srbiju, a posebno se to odnosi na medijsku retoriku. Kada još tome dodamo odlične odnose između Vučića i Orbana, najvećeg ruskog “igrača” u EU, dobijamo jasnu osovinu pro-ruskih vlasti u samom srcu Europe.
Sada je sve na konzervativcima u Austriji, koji imaju mogućnost ovu “Putinovu osovinu” produžiti do Beča, ili je tu zaustaviti. Ulazak u vlast s FPO-om bi sigurno imalo prednosti za OVP, poput stabilnije vladavine. Koalicija sa SPO-om bi za konzervativce značila uključivanje Zelenih ili NEOS-a za stabilnu većinu, dok bi s FPO-om imali i više nego komforan broj ruku.
Međutim, u OVP-u se samo trebaju sjetiti da je prethodna vlast s FPO-om završila Ibiza-skandalom, također povezanim s Rusijom, te da je tadašnja ministrica vanjskih poslova iz redova FPO-a danas značajna suradnica Vladimira Putina.
Sve je u rukama Karla Nehammera, kancelara Austrije i predsjednika OVP-a, a dalja infiltracija pro-ruskih stranaka u Europi mogla bi biti izrazito ozbiljan problem.
