Između dva svjetska rata u Mostaru je egzistiralo nekoliko nogometnih klubova. Osim pet već dobro poznatih klubova iz tog razdoblja na nogometnoj sceni pojavljuju se i brojni vojni klubovi koji su naziv dobivali prema rodu vojske kojem su i pripadali, primjerice zrakoplovni, pješadijski i slično.
U tom razdoblju javljaju se i drugi nogometni klubovi, od kojih pojedini djeluju kraće ili dulje vrijeme, ali je glavni fokus ipak bio na ranije spomenutih pet mostarskih klubova. Od tih pet klubova HŠK Zrinjski i RŠK Velež bili su u najboljim odnosima.
Priče o netrpeljivosti, klasnim razlikama te različitim svjetonazorima klubova koji su dovodili utakmice do usijanja su neutemeljene i ne odgovaraju stvarnom odnosu tih klubova u periodu između dva velika rata.
Vjerojatno je iza Drugog svjetskog rata proleterima trebao neki imaginarni neprijatelj kako bi se barem jednim dijelom opravdalo sve ono zlo i strašan represivni atak na nevine nogometaše i članove uprave HŠK Zrinjski pa su „pričale različite priče“. Nažalost mnogi od igrača platili su glavom samo zato što su pripadali Zrinjskom i što su branili boje svoga kluba.
Kada je prisilno ugašen Zrinjski istodobno su zabranjeni Jugoslavenski Športski Klub (J.Š.K.) i S.K. Vardar. Pošto se do sada nitko nije detaljnije bavio poviješću spomenutih klubova nije poznata ni poslijeratna sudbina njihovih nogometaša, što bi također bilo zanimljivo istražiti. Međutim, vratimo se na početak priče.
Zbog dobrih odnosa klubova HŠK Zrinjski i RŠK Velež odigravane su brojne prijateljske utakmice od kojih ćemo se ovom prigodom prisjetiti onih odigranih daleke 1928. godine. U rujnu te godine, prije prvenstvenog natjecanja klubovi su odigrali dvije prijateljske utakmice.
U prvoj je domaćin bio Velež. Očito podcijenivši snagu Plemića, Velež je nastupio s čak sedam rezervnih nogometaša, što je Zrinjski znalački iskoristio postigavši u prvom poluvremenu po svom vrsnom igraču Buhaču dva zgoditka.
Vidjevši u kom pravcu se razvija utakmica, u drugom poluvremenu Velež u igru ubacuje svoje prvotimce te uspijeva poravnati rezultat koji je na kraju glasio 2:2.
Za osam dana, u nedjelju 23. rujna 1928. godine upriličena je uzvratna prijateljska utakmica čije je domaćinstvo pripalo HŠK Zrinjski. Spomenuti gradski derbi je važan zbog činjenice što je tada ostvarena rekordna pobjeda u duelu ova dva najpoznatija mostarska kluba.
Novinski članci pišu o toj utakmici kako je HŠK Zrinjski „urugvajskim rezultatom otpravio svoga protivnika“. Naime, pred velikim brojem gledatelja HŠK Zrinjski je svladao RŠK Velež rezultatom 7:0. Već na poluvremenu Zrinjski je vodio 5:0, a prema izvješću sa utakmice vidi se da taj 23. rujan nikako nije bio Veležov dan.
U izvješću stoji: “Rezultat jasno govori o snazi današnjih protivnika i ako je mogao biti i viši da se vanredno disponirani igrači Zrinjskog u drugom poluvremenu nisu upustili u zafrkavanje teško deprimiranih protivnika koji su bezglavi šepali, dok su „Zrinjevci“ u vanredno povezanoj igri punoj krasnih kombinacija dovršili svoje djelo“.
Opet je duša momčadi bio nogometaš Buhač koji je izvanredan u igri glavom, brzini, požrtvovnosti i koji je u startu neukrotljiv. Uz Buhača još su se istakli Duje Vlak i vrsni tehničar Milićević. Utakmicu je objektivno sudio i uspješno priveo kraju igrač Veleža Kalajdžić.
Istina, izdvojili smo spomenutu utakmicu u kojoj je Zrinjski briljirao i utakmicu koja je završila rekordnom pobjedom Plemića. Bilo je i gradskih derbija koji su se u rezultatskom smislu odvijali u drugom pravcu, ali se uvijek sve završavalo na „zelenom polju“ i u dobrom natjecateljskom duhu.
Nadamo se da će Plemići predstojeći derbi također odigrati u urugvajskom stilu i da će se pobjedom još više približiti vrhu ljestvice jer je to mjesto koje Zrinjskom objektivno i pripada.
