Predsjednik Hajduka u svom mandatu ima neostvarene poslovne, organizacijske i sportske ciljeve. Hajduk je za vrijeme njegovog mandata uspio ostvariti najslabije rezultate u svojoj dugoj i slavnoj povijesti i jedino što mu je ostalo s moralne strane je da odstupi s toga odgovornoga mjesta. Navijačima je puna kapa svega, godinama im se obećava svašta, a na koncu su dobili ništa. Oni koji su vodili klub dobili su vremena na pretek da konsolidiraju klub, a rezultat svega su očajne igre i još očajniji rezultati.
Sada nije vrijeme za mudrolije i prepucavanja. Nova sezona brzo započinje i treba krenuti na posao. Hajduk treba predsjednika ratnika koji će se uhvatiti u koštac sa svim problemima. Hajdukovo ime i renome zaslužuju toga borca koji će znati posložiti stvari. Osim toga Hajduk treba 11 lavova na terenu koji će ginuti za sveti dres. U ovome današnjem Hajduku nema dišpeta, a Hajduk bez dišpeta nije Hajduk na kakav su navikli navijači. Od svega onoga što je Hajduk činilo velikim ostalo je ime i navijači koji su bez obzira na rezultate čvrsto uz svoj klub bilo gdje da igrao. Klub bez navijača nije klub ma koliko para imao i koliko pokala osvojio.
Iako je možda stereotipno i iako se to ponavlja godinama vrijeme je da se zbiju redovi. Hajduk treba one koji ga istinski vole, ali i svoju dicu čija su mjesta u momčadi zauzimali dobro plaćeni nogometaši koji nisu puno toga pokazali da opravdaju svoja primanja. Hajduk je simbol Dalmacije i Hrvatske, i Hajduk je institucija iza koje stoji najbrojnija i najvatrenija publika na svitu. Hajduk se mora vratiti na mjesto koje zaslužuje, a zaslužuje vrh i velike utakmice na Poljudu protiv velikih europskih protivnika.
