U našu redakciju javio se Hercegovac koji već dugi niz godina radi u Njemačkoj gdje mu je i cijela obitelj. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Jučer sam na vašem portalu pročitao priču čovjeka koji kaže da će uslijediti masovni povratak iz Njemačke u naše krajeve. Možda će netko pomisliti da je to samo naslov u medijima, ali morate shvatiti da Njemačka već odavno nije obećana zemlja. Moj ćaća je iz bivše države otišao u Njemačku. U to vrijeme je teško bilo preživjeti u Hercegovini od svoga rada, tako da nije bilo kuće u Hercegovini iz koje nije netko otišao u Njemačku. Mater ostala s nas troje na selu i sama nas odgajala. Ćaća slao pare i izdržavao nas sve. Kući dolazio za blagdane i bio je to tada takav način života. Sjećam se kada bi ćaća ljeti došao i pod našom murvom često pričao da je težak taj kruh i da nije sretan onaj tko mora otići sa svog u tuđinu. U toj tuđini imao je sve, a kući samo ono što je donio iz te tuđine. Vratio se ćaća iz Njemačke gdje je zaradio mirovinu, ali nije je dugo uživao. Nakon našeg nesretnog rata kada sam shvatio da nema ništa od zlatnih kašika i ja sam odlučio krenuti ćaćinim stopama u Njemačku. Za razliku od njega ja sam otišao s cijelom obitelji. Tada su bila neka zlatna vremena za nas strance u Njemačkoj pa smo dobro živjeli i što je najvažnije moglo se živjeti od svoga rada. Djeca su mi odrasla u Njemačkoj, daleko od zavičaja. U školi nisu imali puno prijatelja iz naših krajeva, ali smo vezani bili sa puno ljudi iz Hercegovine pa smo se često družili. Svi smo snivali da ćemo se jednog dana vratiti u Hercegovinu. Što ovo sada pišem? Pišem iz razloga što danas u Njemačkoj svi radimo, ja, supruga,sin i snaha i jedva da preživljavamo. Kćer se udala i nije s nama u istom gradu, ali njen muž mora raditi dva posla da žive i prežive. Nažalost prošla su zlatna vremena za nas u Njemačkoj. Sve više je jeftine radne snage koji obara cijenu rada, a svakim danom je sve skuplje i skuplje. Možda kod nas još postoji stereotip da se u Njemačkoj dobro zaradi i da je to idealna zemlja za život. Da se razumijemo postoje oni koji su se dobro snašli i imaju dobro plaćene poslove koji im omogućavaju lagodan život, ali puno više je nas koji radimo one poslove koje neće da rade domaći ljudi. Meni je ostalo par godina do mirovine i sigurno ću se vratiti, jer teško bi s mirovinom preživio u Njemačkoj. S tim parama se nadam da ću pristojno živjeti dolje na rodnoj grudi. Sin također sve ozbiljnije razmišlja o povratku, i nije usamljen u tom razmišljanju. Treća je generacija nakon moga ćaće i mene, i kaže da će on biti taj koji će to prekinuti jer želi da mu djeca žive među našim ljudima, ali i recesija i skupoća su po meni ipak glavni razlozi što se naši ljudi odlučuju na povratak. I da se na kraju vratim na početak i mog ćaću koji je ne tako davno sam izdržavao obitelj radom u Njemačkoj, a danas to nažalost nije moguće ni u filmovima.
