Petak. 06. prosinac ljeta gospodnjeg 2024. godine. U Dubrovniku koncert Marka Perkovića kao obilježavanje Dana dubrovačkih branitelja i 33. obljetnice najgore napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu. Na koncertu 20.000 ljudi koji znaju šta je bilo i koji poštuju heroje. Da nije bilo tih heroja danas ne bilo Hrvatske, bar ne neovisne i slobodne.
Istu večer u Zagrebu glavnom gradu neovisne i slobodne Hrvatske koncert u Areni Lepe Brene. Na tom koncertu približno isto ljudi koliko i u Dubrovniku. Za razliku od onih u Dubrovniku oni u Zagrebu ne znaju šta je bilo i trebali bi pitati heroje koji su krv prolili da danas bude slobodan i Dubrovnik i Zagreb. U ta davna vremena ponosa i slave stajali smo na braniku domovine i branili je od onih kojima je dotična gospođa pjevala u maskirnom odijelu.
To nažalost ne smeta onima koji su je došli gledati u Areni i koji su skupa s njom klicali državi koja je bila agresor na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu. To ne smeta ni mas-medijima koji su od toga koncerta napravili spektakl, a onome u Dubrovniku traže bilo što da bi ga omalovažili i ocrnili. Smetaju im obilježja koja su obranila Hrvatsku, a ne smetaju ona pod kojima je razoren Vukovar i pod kojima je Dubrovnik granatiran i držan pod opsadom.
Danas nakon svega ja kao branitelj iz Hercegovine koji sam ratovao u Hrvatskoj moram reći da me je stid našeg glavnog grada koji je dopustio to što je dopustio. Pitam se gdje su svi oni domoljubi i branitelji iz Zagreba koji su dopustili taj koncert koji nam je svima pljunuo u lice.
…A meni tako dođe
Nakon čaše vina
Da ih pitam
Je l’ to i vaša Domovina…
Je l’ moguće da ste
Zaspali na straži…
Hrvatski branitelj iz Hercegovine J.M. HERCEGOVINA.in
