Čitam posljednjih dana ovu sapunicu oko prelaska granice. Živim u Hercegovini, a dosta moje rodbine je u Hrvatskoj. Hrvat sam, Hrvatska je moja domovina. Sudjelovao sam u Domovinskom ratu, za Hrvatsku bih dao sve. Jasno je da je pandemija okrenula čitavi svijet naopako, i da se moramo čuvati i poštovati mjere.
I onda nakon svega dolazi famozna odluka o puštanjU preko granice građana Srbije. Ja državljanin Hrvatske ne mogu u svoju državu, a građani Srbije mogu??? Pa ovo me vrijeđa kao čovjeka, jer sam automatski diskriminiran u odnosu na tamo nekoga kome Hrvatska ne znači ništa, a nemali broj je i onih koji je mrze iz dna duše. Čitam po portalima i o ovom pravilu 12 sati, te kako ljudi imaju problema pri prelasku granice.
Onda kada hoćete na tih 12 sati u svoju državu morate strepiti na koga ćete naletjeti na granicu. Onda se događa da neko pređe granicu bez ikakvih komplikacija, a nekoga vrate bez ikakvog razloga. U prošlu subotu ja osobno sa ženom sam prešao granicu i kako bi otišao na kupanje, par sati nakon nas moga sina i nevjestu nisu pustili. Onda su otišli na drugi prijelaz i tamo su prošli bez i da su ih pogledali. SRAMOTA.
Iskreno sam razočaran zbog svega ovoga i gade mi ovakve neselektivne odluke. Nekada mi izgleda da odluke donose mala djeca, a njima greške možemo i oprostiti, ovima koji su kako se sami nazivaju stručnjacima i ekspertima se ne može oprostiti.
Oprostite gospodo iz stožera, ali ovo nije normalno i pali ste na ispitu. Sramotno je što radite svojim državljanima i ovo popuštanje mjera istočnim susjedima je čista diskriminacija i to su još jedna u nizu vaših dvostrukih mjerila kojih ste imali veliki broj tijekom ove pandemije.
HERCEGOVINA.in
