Ništa jače ne simbolizira život starog hercegovačkog čovika sa kamena nego mali vrtlić negdi usrid krša i kamena.
Njegova tradicija i patrijarhalni odgoj ,njegova želja da postane ma koliko mu bilo teško, njegova poniznost i skromnost ,vjera u samoga sebe,odnos prema zemlji i suživot sa prirodom.
Sve se to da lipo izčitati iz ovog malog vrtlića..
Baš sve,ko zna čitati.
Hercegovac je zemlju ,ma kako ona bila škrta, tretirao ko’ svoje “dite” ko’ živo ‘” biće”.
Preuzeto od Bodo Loncar