Sofija Naletilić-Penavuša rođena je 6. siječnja 1913. godine u Mokrom. Prvu izložbu radova Sofije Naletilic Penavuše organizirana je 1982. u galeriji “Schira” u Zagrebu. Sofija Naletilić Penavuša nikad dotad nije izlagala, niti je putovala u radijusu većem od tridesetak kilometara, a počela je stvarati slučajno.
Žena, koja je 1942. odjenula crninu nakon što je izgubila muža Marijana i njegova brata fra Stjepana Naletilića, ostala je sama sa šestero djece. Živjela je u sirotinjskom kraju, gdje se moglo opstati samo od mukotrpna uzgoja duhana, trgovinu kojim je država strogo zabranjivala, bijegom u Njemačku i Australiju, te molitvom.
U veljači 1976. doživjela je Sofija Naletilic Penavuša još jednu tragediju. Smrt joj otima sina Vitomira. Bile su joj tada 64 godine. Tu tragediju jedva da je preživjela, a nosila je u sebi usud brojnih naraštaja svog naroda, njegovu mudrost i njegov govor. Ipak, za osobe poput nje morao je postojati izbor.
I taj se dogodio slučajno, njen unuk Dragan dobio je domaću zadaću, “Mali je bio smeten”, a Baba je uzela trišnjino drvo i napravila kokos. Unuk je ocijenjen vrlo dobro, a onda su počela dolaziti i druga djeca. Više nije stala. Započela je raditi, kontinuirano, ono za što je, očito, bila predodređena. Radila je svakodnevno (osim nedjeljom) u niskoj betonskoj garaži kuće u kojoj je živjela.
Religiozna, u dubokoj vezi s Bogom, Sofija Naletilić je molila uvijek dok je “diljala”, brzo, u ritmu tesanja. Nikad pred drugima, da joj molitva i lik ne bi utekli, jer je to bio njen čin stvaranja. Drva su joj donosili odasvud, ona tvrda, bolja, koristila je za svece, fratre, narodne junake, raspela…, ona mekša za ptice, kornjače, žabe…Kad bi stvorila “novo biće” prestala bi moliti.
Zatim bi uzimala kist i bojala. Živom bojom, gotovo divlje snage, iskazivala je svoj karakter uspravne, vedre, snažne osobe, koja živi na svojem tlu iz kojega crpi praiskonsku energiju mudraca, ali i običnih ljudi. “Diljajuci” čak i nije previše razmišljala.
Birajući samo drvo, zamislila bi što će od tog komada nastati. Fascinantnom radošću stvaranja, kroz svaku je skulpturu progovarala, za svaku je imala svoju priču. Diljala je iz jednog komada. Nije voljela dodavati ni ruke ni noge, tek ako je morala.
Sofija Naletilić-Penavuša umrla je 22. listopada 1994. godine u Širokom Brijegu.
galerijadivila.hr
