NE DIRAJ USPOMENE DRAGE
Sjedim pred kućom rodnom
sve je pusto i zaraslo u travu
tisuću misli i želja
prolazi kroz srce i glavu.
Gledam kapi kiše
dok kvase kuću staru
prašnjava , izblijedjela slika
još je na starom ormaru.
Vjetar nemilosrdno udara
i lomi prozore njene.
Zar ne znaš vjetre da tamo su
skrivene najljepše uspomene?
U toj sam kući rođena
provela djetinjstvo svoje
dok ti je rušiš i lomiš
ranjavaš srce i dio duše moje.
Budi joj najbolji prijatelj
čuvaj je od tame i kiše
ne diraj uspomene drage
zbog njih se plače , živi i diše.
Miluj joj kamen tvrdi
prozore i trošna vrata
jer kućica skromna , stara
draža mi je od suhog zlata.
Čuvaj mi kuću rodnu
dvorište i klupu staru
umjesto mene pomiluj nekad
sliku na starom ormaru….
Piše : Ljiljana Tolj
