SUHOZIDI
Misli su mi ustoličene
u zavičajne suhozide,
ni sama ne znam koji put
im izlijevam osjećaj divljenja
Divim se i rukama pradjedova
koje su ih zidale,
nehotice ispijem punu bukaru sjećanja.
Gledam, na livadama cvjetovi pričaju cvjetne priče
čim jutarnje sunce namigne
rastvore se za zuj pčela
Ispod starih krovova
lastavice su sagradile gnijezda za svoje mlade.
Mahanjem krila leptiri svima požele dobro jutro.
Suhozidi će i dalje ograđivati ostavljenu djedovinu.
Vjetar postaje snažniji, mijenja pravac
a unuci i praunuci odlepršaše u zazidane gradove
gdje od gužve ni vrijeme više nema kuda proći.
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
Piše : Miljenka Koštro
