Kako se približavaju hladni dani svjedoci smo zatvaranja pojedinih zemalja zbog koronavirusa. Polako se vraćamo u period kasne zime i proljeća kada smo osluškivali brojke oboljelih i panično prali ruke. Iz kuća nismo izlazili ili smo pak to radili pod stresom.
Kasno proljeće i ljeto je prošlo. U tom periodu nekako smo se i malo opuštali. Napokon smo sjedili u omiljenim kafićima i restoranima, maske smo tek stavljali ulaskom u prodajne centre, trgovine… Nekako baš taj period brzo i prođe i dođe nam jesen.
Jesen ko jesen. Kiša, vjetar, kašalj, kihanje… E sad svaki put kad kihneš ili se zakašlješ pola trgovine te pogleda, a i ti sam sebi postaviš pitanje. Korona ili prehlada. Ovih dana internet portali su puni vijesti kako da prepoznamo razliku obične prehlade i korone.
Pojavom hladnijeg vremena svjedoci smo ponovnog zatvaranja. Europa polako ulazi u onaj mračni dio, a jučer smo pročitali, da od danas i u našem glavnom gradu vrijede nova stroža pravila.
Nekako se nadamo da u Hercegovini nije tako, ali znajući uvijek naše kasno paljenje, nadamo se da ćemo pretrpjeti što manje posljedica. Kada se prisjetimo kasne zime i jeseni režim je bio vojnički.
Mnogi su se žalili, ali brojke od nekih 20-30 tjedno oboljelih u Mostaru, danas mnogo ljepše zvuče. Danas nažalost dodali smo još jednu nuli i u posljednjih sedam dana brojka je preko 300 oboljelih samo u Mostaru.
Jučerašnji dan u to ne ubrajamo jer tek očekujemo podatke iz SKB Mostar. Danas nam možda i nedostaje taj naš Krizni stožer HNŽ, jer vidimo da su svi digli ruke od naroda u HNŽ-u, ali i u ŽZH jer ni tamo nije situacija ništa bolja.
Opet ćemo ponoviti “za nadati se da nas neće skupo koštati ovo naše sporo paljenje”.
