HERCEGOVINA
Tu sunce umire u ljepoti,
iz kamena se rađaju životi,
žuljevite ruke pričaju priču
o neizmjernoj očevoj dobroti.
Njoj se laste u proljeće vrate
kad dani duge noći skrate.
A rijeke se u beskraju gube
dok planine sa nebom se ljube!
Tu i zima svoje čari ima
kad zabjeli poljane i gore,
bura u kosti uvuče se svima
kad krene da uzburka more!
E tu me rodi Hercegovka mati.
Od kamena sivog i moji su geni.
Nitko mi više ne može dati
od ovog što ona zapisa u meni!
Tu ću i ja na počinak poć’
sa djedovim svojim usnuti san.
Tu ću posljednju ispratit noć
i posljednji dočekati dan!
Velimir Velo Raspudić
- Oglas -
