“Osam anđela”
Kliče vila s Čvrsnice planine,
Braćo moja teške li godine!
Cijela prošla a već sad i ova,
Ostala sam bez mladih orlova.
Pjevalo se i već prije znalo,
Tribistovo, jezero se zvalo.
Selo malo kraj Posušja grada,
Ostalo je i bez jata mlada.
Jato malo od osam anđela,
Šest ih bilo iz Rakitna sela.
Iz Posušja dolazilo dvoje ,
A svi 20 godina godina nam broje.
Tribistovo okupa crnina,
Nastavi se dvades’ta godina.
Majke plaču a oči jecaju,
Jer im djecu vidjeti nedaju.
Muđugorska majko siđi dolje,
Da narodu tvome bude bolje.
Otužna je zemlja Hercegova,
Osta opet bez jakih orlova.
Čet’ri cure i četiri momka,
Ostadoše k’o cvijet bez pupoljka.
Cvjetat će nam sa Božjih visina,
Čvrsnica će mirisat planina.
Pružat miris u Posuške dole,
I pozivat ljude da se mole.
Bože dragi roditeljim’ snage,
Da im dad’eš mirne snove blage!
Pokoj vječni daruj im Gospodine!
Ivan Vidić
