Negdje daleko u brdima, na malenom brežuljku nalazi se lijepa kamena kućica. Ponosno stoji kuća, prkosi kiši i vjetru i kao da govori kako je tu nekada živjela velika, skromna obitelj. U unutrašnjosti te kuće kriju se mnoge lijepe uspomene i draga nezaboravna sjećanja. Kriju se tu mnogi lijepi trenutci kada smo se zajedno smijali pa čak i oni tužni kada smo zajedno plakali.Provodili smo u toj kući lijepe i vesele Uskrse i zajedno čekalu još ljepše , veselije Božiće. U ovoj kući sam rođena, u njoj sam napravila prve nesigurne korake, i izgovorila prve slatke riječi. Upravo u ovoj kući majka je rodila i odgajala nas devetero dijece.
Možda nismo imali puno materijalnog ali smo zato očeve i majčine ljubavi uvjek imali u izobilju.Upravo o ovoj kući napisala sam jako puno pjesama. Opjevala sam u svojim stihovima svaki kamen, žuljevite ruke majke i oca, njihovu žrtvu , patnju , odricanje , svaku kapljicu znoja koju su prolijevali dok su nas odgajali.
Često se u mislima vratim na uski , prašnjavi puteljak sa kojeg sam krenula dugom , nepredvidivom stazom života. Iz ove skromne kućice ponijela sam sve vrijednosti koje su oblikovale moje srce i moju dušu…Mene kao osobu…Nadam se da ću o ovoj kući napisati još puno , puno lijepih pjesama.
Piše : Ljiljana Tolj
