Tuđino teška li si kaže naša čitateljica koja nam se javila iz Njemačke i koja se kako sama kaže vraća doma čim se steknu uvjeti, a njeno pismo prenosimo u cijelosti:
“Iz okolice sam Mostara i u gradu na Neretvi sam završila osnovnu i srednju školu, Upisala sam i fakultet, ali nije me išlo pa sam se sa svojom srednjom školom prijavila na biro za zapošljavanje. Kako nisam stranački obojena naravno da nisam mogla lako do posla, a ruku na srce sa svojom srednjom općom školom i nisam imala neke mogućnosti.
Nekoliko godina sam radila ono što mi se ponudilo, tako da sam bila dadilja, šankerica, ali i sezonska radnica u dolini Neretve. Kako nisam zahtjevna tako sam bila i zadovoljna s onim što imam, a onda sam na nagovor rodice otišla u Njemačku. Nema nikakve dvojbe Njemačka je sređena i uređena država, a ja sam zahvaljujući toj istoj rodici ubrzo došla do nekih poslova.
Radila sam na par mjesta, uglavnom poslove čišćenja kuća bogatih, a onda sam na preporuku došla do jednog velikog restorana gdje sam radila sve i svašta. Kako sam radna i marljiva gazda me je često znao nagraditi s većom plaćom, a ja sam bila ono baš prezadovoljna. Išla sam doma uvijek za blagdane, te za ljetni odmor.
I sve bi bilo super dok ne bi došlo vrijeme povratka u Njemačku, i te sam povratke teško preživljavala. U Njemačkoj nisam imala neke ljubavne veze, a pravo da kažem nisam ni imala puno vremena za bilo što osim za posao.
U rodnom kraju imam jednog dečka s kojim se povremeno čujem, a kada sam dole nerijetko i izađemo. Bila sam često u nedoumici što i kako dalje, a onda je došao ovaj nesretni koronavirus. Posla je bilo sve manje, a prvi na udaru smo bili mi stranci koji smo na koncu i ostali bez zaposlenja. Onda je došao Uskrs i nisam mogla doma, a to me je poprilično psihički slomilo.
I sada sam u Njemačkoj i nemam problema s ničim jer imam solidnu zalihu novca pa mogu sve plaćati bez obzira na to što sam bez posla. Kako sam bez posla imala sam i puno vremena za razmišljanje i čvrsto sam odlučila da se čim se steknu uvjeti vratim u Mostar.
U Njemačkoj jeste sjajno, vjerojatno puno, puno bolje nego kod nas, ali jednostavno ja nisam spremna za ostarim sama u tuđini. Sve što imam mi je dole, a nisam valjda takva sreće da ja prva umrem od gladi”, završila je pismo naša čitateljica koja je još uvijek u Njemačkoj.
Za HERCEGOVINA.in Marija iz Njemačke
