Na naš mail stiglo je pismo gospođe iz Zagreba koja je naša stalna čitateljica, a u njemu stoji.
Gledam i ne mogu da vjerujem kako se u Hercegovini nosite s ovom pandemijom. Zavidim ljudima na slobodi koju imaju za razliku od nas koji smo taoci neprihvatljivih mjera koji je donio Stožer.
Pitam se ovako javno do kada će ne trajati? Kada će se nama vratiti teretane, kafići, restorani, koncerti, pravo na slobodno kretanje i pravo na rad. Djeca su nam zatvorena u svojim domovima, a u staračkim domovima ljudi su zaključani u svoje sobe kao zatvorenici.
Što je gore od svega neki znanstvenici koji ne žive i ne rade u Hrvatskoj vrše dodatne pritiske na Stožer svojim javnim istupima u kojima najavljuju nove valove korone. Pitam se otkuda njima toliki javni prostor u medijima zemlje gdje ne žive? Zašto se njihovo mišljenje ne traži tamo gdje žive i rade? Najgore od svega jeste da su prilično agresivni prema svima koji imaju suprotno mišljenje, a nažalost svakodnevno su u našim medijima da se pitam imaju li ikako vremena baviti se znanstvenim radom.
Nisam od onih koji negiraju ovaj virus, on je tu među nama i pokosio je puno ljudi. Zahvalna sam do neba i zdravstvenim radnicima koji se mjesecima nose s ovom krizom, ali ne mogu više podnijeti da nemamo slobodu. BiH je dokaz da se s ovom pošasti može boriti drugačije, bez ograničenja slobode i bez zatvaranja kafića i restorana.
Puno pozdrava iz Zagreba od Hercegovke Marije.
HERCEGOVINA.in
