Poštovane žene, treba mi vaša pomoć oko jedne teme.
Zovem se Danijela Luburić, imam 28 godina i još se nisam udala.
Da, znam da je to nedopustivo, ali baš zato trebam vašu pomoć.
Naime, svi me pitaju kada ću se udati, pričaju mi o biološkom satu, unucima kad me nestane, o tome kako sam trebala davno se udati, i kako MORAM čim prije.
Toliko su ta bića željna da se udam, čak neka od njih su zaplakala ne bi li me prije slomili.
Ja evo ne znam što da im kažem, sve kontam reći “Evo, s nedilje ću, smirite se, biti ću ja dobro, ne umirem…”, ali znam da je nemoguće u tako kratkom roku naći nekoga tko će pristati da te trpi do kraja života, pa prešutim. Samo im donesem šećera i vode.
Zanima me kako ste se udale vi što pitate mene kada ću se udati?
Je li tamo negdje postoji ‘nediljna pijaca’ sa potencijalnim muževima? Pošto se plaća muž? – ovo sve zanima nas koje tjerate da se udamo, pa budite precizne, molim vas!
Razumijem da mi nitko ne misli ništa loše, tjerajući me na taj korak, ali nije mi jasno kako ne mogu shvatiti da ne “kliknemo” svi u isto vrijeme sa “budućim mužem”. Netko se uda sa 15, netko sa 31, netko nikako, netko tri puta…
Često me pitaju:
“Pa dobro, kakva ti tražiš?”
– imam osjećaj k’o da me pitaju kakvo auto bi da mi kupe.
Sve se bojim reći kakvog bi voljela, da mi ne bi prid vrata došli sa mužem, iz neke tamo tvornice gdje ih već proizvode, kakvog sam opisala. Kuku, što bi onda?
Ja uporno govorim:
“Svidio mi se jedan, ja se nisam svidjela njemu.”
Oni meni kažu:
“Pa što je sa onim što ti se javlja’? Što njemu fali?”
Ja odgovorim kako se on meni ne sviđa i onda me zalijepe s onim: “Probirač nađe otirač, samo ti biraj…”.
Kako god okrenem, ne valja!
Mislim da nisam komplicirana, jer gledam da mi se moj budući muž svidi, da ga zavolim, da bude radišno biće, da se ne izležava i ne prenemaže sa kauča na kauč, da bude i ozbiljan i humorističan kada treba. I da me poštuje isto kao ja njega.
Ima ih takvih, znam, ali još nije kliknulo s nekim.
Točnije, ne mogu se udati ako me još nitko nije zaprosio. Ja ne znam kako oni što me pitaju kad ću se udavati ne kontaju da bi se možda i udala da sam kliknula i da sam zaprošena.
Prema tome, nije do mene, muški su komplicirani. Btw. Ako me zaprosi onaj koji mi se ne sviđa, odbiti ću. Spremi prsten u džep. Moram te voljeti.
Drugim riječima, ako se budem udavala, udati ću se kada za to dođe vrijeme, MOJE VRIJEME, a ne vrijeme u koje mi vi kažete da (pazi, molim te hrabrosti…) MORAM.
Hvala!
