31. siječnja 1999. godine, umro je general-bojnik Hrvatske vojske Nijaz Batlak Daidža, također poznat kao Mate Šarlija.
Obitelj mu je bila podrijetlom iz okolice Goražda u istočnoj Bosni, a on je rođen u Konavlima pored Dubrovnika 1929. godine – piše HKM.hr
Nadimak Daidža dobio je po ujaku s kojim je provodio dječačke dane. U II. svjetskom ratu bio je vojnik u vojnim formacijama NDH.S njima je sudjelovao u bitci na Lijevča polju, kada je uhićen. Pred njegovim očima partizani su mučili njegovog oca. Potkovali su ga i takvog ga bacili u jamu.
Mladog Nijaza Batlaka su poslali u zatočeništvo u kakanjski rudnik koji je onda bio partizanski logor na zlu glasu. Biva zatvoren do 1956. godine u vojnom zatvoru u blizini Mostara.
O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD-u se zna vrlo malo. Vjeruje se da je ratovao u Južnoj Americi i na Bliskom istoku. U Americi je krajem 1980-ih upoznao budućeg predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana. O tome je govorio:
“Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljeništvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.”
U Hrvatsku je došao nakon demokratskih promjerna koje su zahvatile zemlju te se stavio na raspolaganje hrvatskim snagama. Navodno je pod lažnim identitetom otišao je u Crnu Goru, odakle je snimao neprijateljske položaje i pregovarao s mjesnim Albancima u Baru i Ulcinju. Kada je u listopadu 1991. pokrenut opći napad na Dubrovnik istaknuo se u obrani sela Čepikuće koju je vodio, a već krajem tog mjeseca promaknut je u čin brigadira Hrvatske vojske.
U siječnju 1992. godine formirao je u Opuzenu pukovniju “Kralj Tomislav”, kasnije preustrojenu u HVO-ovu postrojbu “Ludvig Pavlović”. Franjo Tuđman promaknuo ga je u ožujku 1992. u general bojnika Hrvatske vojske, a u hrvatskoj javnosti bio je poznat kao „General Daidža“.
U svibnju 1992. namjeravao je preko Igmana deblokirati Sarajevo. Uvjeren u svoje profesionalno ratničko iskustvo i sposobnost svojih vojnika, jamčio je da će za dva dana razbiti obruč oko Sarajeva. Međutim, zapovjedništvo Armije BiH je zabranilo snagama HVO-a kojima je Batlak zapovijedao prolaz kroz Jablanicu i time spriječilo njegove namjere.
Nedugo potom doživio je prometnu nesreću u Ljubuškom. Dok se oporavljao, krajem 1992. premješten je u Zagreb, u logistiku. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, radio je u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu kao savjetnik za međunacionalne odnose. Umirovljen je 1996. godine, a nakon smrti pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj.
HKM.hr
