Danas rukometna reprezentacija Hrvatske igra utakmicu polufinala Europskog prvenstva, a boje reprezentacije brane dvojica rukometaša koji su ponikli u HMRK Zrinjski. To su naši Plemići Igor Karačić i Marino Marić, a dres Plemića nosio je i vratar Marin Šego. Danas su svi u Mostaru ponosni na svoje Plemiće. Svojataju ih znani i neznani. Pojedinci traže poveznice s njima da bi se mogli pohvaliti da i oni imaju veze s tim sjajnim momcima. Ne treba ni sumnjati koliko će se tih dužnosnika nakon svega htjeti uslikati s njima. Taj scenario smo vidjeli mali milijun puta i na njega će malo više tko nasjesti. Dosta je bilo kićenja tuđim perjem.
Prije svega mogli su ti isti dužnosnici otići pogledati kako je klub iz koga su ponikli naši Igor i Marino. Mogli su i prije toga pomoći da barem taj klub svijetle tradicije i klub koji je jedan od najvećih rukometnih rasadnika talenata u regiji ostane u Premijer ligi. Tada su svi lagano okrenuli leđa klubu, i oni koji ga vode i vole ostali su sami i nemoćni da bilo što učine. Zrinjskom nisu bili potrebni stanovi i hrana za igrače sa strane jer su svi igrači domaći. Zrinjskom je trebalo samo malo dobre volje da na okupu ostanu oni koji ga najviše vole.
Nažalost ljubav nije dovoljna da se preživi i rukometaši su bili prisiljeni otići iz svoga kluba, a klub je bio prisiljen krenuti od nule. Nije u tim teškim trenucima bilo dušobrižnika jer su se oni sklanjali od ljudi iz kluba koji su obijali mnoga vrata u potrazi za bilo kakvom vrstom pomoći. Njihov vapaj bio je propuh u ušima onih koji su mogli pomoći.
Nisu valjda oni računali da u Zrinjskom ima još snage i prkosa. Klub je opstao, a da bi preživio treneri u klub odvajaju ono malo crkavice od svojih usta da nabave opremu za treniranje. Da Zrinjski nije imao takve trenere kada su počinjali Karačić i Marić danas ga ne bi bilo, i onda naravno ne bilo ni naših sjajnih rukometaša. Da Zrinjski danas nema takvih trenera bio bi samo jedan klub koji je otišao u ladicu povijesti.
Zahvaljujući njima u akademiji rastu novi Karačići i Marići i danas više nego ikada treba im skinuti kapu do poda, pa i niže ako ikako može. Oni su danas naši sportski heroji, veliki kao što su danas veliki Karačić i Marić, i veliki kao klub koji ih je dao svom Mostaru, Hercegovini i Hrvatskoj.
Danas će djeca iz ŠR HMRK Zrinsjki zajedno sa svojim trenerima gledati svoje uzore kako se bore za odličje. Pitanje je dana kada će ovaj prkosni i ponosni klub izbaci nove Karačiće i Mariće i još jednom VELIKO HVALA ljudima koji su i dalje ostali uz svoj Zrinjski.
