Pored činjenice da predmetni lokalitet nikada nije evidentiran kao vakufska imovina, još jednom naglašavamo i činjenicu da se za predmetni lokalitet, od 1882. godine, u zemljišnim knjigama, kao ni u drugim službenim i javnim dokumentima, nikad i nigdje, ne koristi naziv „Lakišića harem“.
U tekstu Općinski sud dopustio Medžlisu IZ Mostar da se uključi u sudski proces zbog gradnje HNK na Lakišića haremu, objavljenom 15. srpnja 2025. godine na internetskom portalu Mostar.live, izneseno je nekoliko pogrešnih i tendencioznih tvrdnji.
Od 1882. godine, u službenim evidencijama predmetni lokalitet se NIKAD i NIGDJE ne naziva „Lakišića harem“
Prva pogrešna i tendenciozna tvrdnja sadržana je u samom naslovu teksta. Naime, ne postoji činjenična, pravna, povijesna niti tradicijska osnova da se lokalitet na kojem se gradi zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru naziva „Lakišića harem“.
Od uspostave gruntovnice i katastra u Mostaru 1882. godine, do danas, u službenim evidencijama, predmetni lokalitet se NIKAD i NIGDJE ne naziva „Lakišića harem“. Taj naziv se od 1882. godine ne koristi niti u bilo kojem drugom javnom diskursu. Što više, predstavnici Medžlisa IZ Mostar, lokalitet na kojem se gradi HNK Mostar počeli su nazivati „Lakišića harem“ tek u nekoliko prethodnih godina, od kada taj naziv, tendenciozno i nasilno, pokušavaju uvesti u javnu upotrebu.
U prilog tome može posvjedočiti i Odluka iz 1995., odnosno, 1997. godine kojom tadašnji dogradonačelnik Mostara, u svojstvu predsjednika Skupštine Opštine Mostar (!?!) Safet Oručević, dodjeljuje Odboru IZ Mostar 205 nekretnina, ponavljamo, 205 nekretnina na području Mostara, na upravljanje i korištenje. Na tom popisu, kojeg je, sasvim je razumno zaključiti, sastavio Odbor IZ Mostar, nema lokaliteta na kojem se gradi zgrada HNK Mostar. Iz navedenog se neporecivo može zaključiti kako je Odbor IZ Mostar 1997. godine smatrao da lokalitet na kojem je 1996. godine položen kamen temeljac za novu zgradu HNK Mostar, na bilo koji način, ne pripada IZ Mostar, niti je Odbor IZ Mostar taj lokalitet nazivao „Lakišića harem“. Ponavljamo, riječ je o popisu katastarskih čestica (nekretnina) kojeg je Odbor IZ Mostar sastavio 1995., a dopunio 1997. godine.
Zanimljivo, u Odboru IZ Mostar su se i 1995. i 1997. godine najmanje 205 puta upitali „na koje nekretnine u Gradu Mostaru bi mogli polagati bilo kakvo pravo“, i niti jedan put se nisu sjetili lokaliteta kojega sada agresivno svojataju i nazivaju „Lakišića harem“.
NE MOŽE se izvesti pouzdan zaključak o postojanju određenog prava MIZ Mostar na lokalitet na kojem se gradi HNK Mostar
Druga pogrešna i tendenciozna tvrdnja nastala jer izvrtanjem činjenica navedenih u spomenutom rješenju Općinskog suda. Naime, spomenuto je sudsko rješenje koncipirano tako da u prvom dijelu obrazloženja Općinski sud prenosi navode iz podneska MIZ Mostar, u drugom dijelu prenosi navode iz podneska HNK Mostar, a u trećem dijelu navodi svoje razloge za donošenje predmetne odluke, odnosno, rješenja.
Stoga je netočna tvrdnja iznesena u tekstu objavljenom na Mostar.live da je „Sud u obrazloženju naveo da uvažava kvalifikacije o sakralnom karakteru prostora, ….“. Kako smo već obrazložili, sud je prenio/naveo/citirao, a ne uvažio, kvalifikacije i tvrdnje koje je u svom podnesku iznio MIZ Mostar, isto kao što je u drugom dijelu prenio/naveo/citirao kvalifikacije i tvrdnje koje je u svom podnesku iznio HNK Mostar.
Riječ je, očito, o perfidnom izvrtanju činjenica kojim se navođenje kvalifikacija i tvrdnji iznesenih u podnesku MIZ Mostar nastoji prikazati kao uvažavanje i legitimiranje tih kvalifikacija od strane suda. Što više, sud u predmetnom rješenju eksplicitno tvrdi: „na osnovu dostavljene materijalne dokumentacije predlagača (MIZ Mostar – op.a.) NE MOŽE se izvesti pouzdan zaključak o postojanju određenog prava predlagača na predmetnoj nekretnini“.
Naravno da ne može, jer to pravo ne postoji. I sam MIZ Mostar u svom podnesku navodi, a sud to u predmetnom rješenju prenosi, da u Zemljišnoj knjizi za vakufe s područja Mostara, koja se nalazi u zbirci isprava Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, predmetni lokalitet, kojeg MIZ Mostar u posljednje vrijeme, proizvoljno i neosnovano, naziva „Lakišića harem“, nije evidentiran kao vakufska imovina te dodaje kako je evidentno da je predmetni lokalitet upisan u zemljišne knjige kao državno vlasništvo.
Pored činjenice da predmetni lokalitet nikada nije evidentiran kao vakufska imovina, još jednom naglašavamo i činjenicu da se za predmetni lokalitet, od 1882. godine, u zemljišnim knjigama, kao ni u drugim službenim i javnim dokumentima, nikad i nigdje, ne koristi naziv „Lakišića harem“.
Isto tako, ne postoji niti jedan jedini materijalni ili pravni dokaz, niti, već više od 140 godina, postoji bilo kakvo vidljivo obilježje da je riječ o „lokalitetu koji je u naravi sakralni prostor“. A kako bi i moglo biti bilo kakvih dokaza i obilježja, kad je na predmetnom lokalitetu od 1884. godine bio smješten željeznički kolodvor, nakon kolodvora Robna kuća HIT, a nakon robne kuće zgrada HNK Mostar.
Laži, dezinformacije, izmišljotine i agresivni javni pritisci od početka prate ovaj sudski proces
HNK Mostar, u zakonski predviđenom roku, uputit će žalbu Županijskom sudu u Mostaru u dobroj vjeri da su materijalne i pravne činjenice, ipak, dovoljno otporne na laži, dezinformacije, izmišljotine i agresivne javne pritiske koji od početka prate ovaj sudski proces te koje su, zapravo, i dovele do pokretanja ovog apsurdnog sudskog procesa u kojem Javni gradski pravobranitelj Almir Mujkanović, de facto, tuži sam sebe, odnosno, tuži Grad Mostar (kojeg formalno zastupa) i Javno gradsko pravobraniteljstvo (kojim rukovodi) zbog ugovora s javnom ustanovom kulture koja je u vlasništvu Grada Mostara, kako bi zaustavio gradnju zgrade kojoj je Grad Mostar investitor i vlasnik, na zemljištu koje je u vlasništvu Grada Mostara. I to bez suglasnosti Gradskoga vijeća i unatoč izričitom protivljenju gradonačelnika Mostara. Čudna jada od Mostara grada.
Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru
