Na održanoj sjednici Nadzornog odbora društva Aluminij d.d. Mostar, dužnosti je razriješen dosadašnji direktor (jedini član uprave) Dražen Pandža, dok je za vršitelja dužnosti direktora (jedinog člana uprave) Društva imenovan Ante Rezić iz Mostara.
Stručnjak
Rezić, rođen 1956. godine u Mostaru, po završetku osnovne i srednje škole, 1975. godine odlazi na studij elektrotehnike u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1979. godine, a doktorirao 1995. godine. Od 1979. godine do 1996. godine radi u Elektrotehničkom institutu u Zagrebu, gdje se bavim znanstveno istraživačkim radom. Godine 1996. godine dolazi u Aluminij d.d. Mostar, gdje radi i sada. Od 1996. godine, vanjski je suradnik na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike.
Ante Rezić radnik je s bogatim iskustvom u tom Aluminiju d.d. Mostar i to na funkcijama od Glavnog tehnologa za elektro-uređaje, predstavnika Uprave za sustave upravljanja do direktora Sektora energetike, informatike i sustava upravljanja, s kojeg mjesta je imenovan na dužnost vršitelja dužnosti direktora Aluminija d.d. Mostar i to na period od tri mjeseca, priopćeno je iz Aluminija.
Tko je kriv za propast?
Proizvodni pogoni mostarskog Aluminija zaustavljeni su 10. srpnja 2019., nakon što je poduzeće iskopčano s električne mreže zbog nagomilanih dugova. Početkom rujna, od nekadašnjih 900 zaposlenika, njih 600 dobilo je otpremnine i rješenja o prestanku radnog odnosa, a do kraja 2019. godine rješenja su dobili i preostali radnici.
Skupština dioničkog društva Aluminij d.d. Mostar trebala bi 21. veljače odlučivati o ponudi izraelsko – kineskog konzorcija M. T. Abraham Group S.A o zakupu dijela imovine društva Aluminij d.d. Mostar. Vlada Federacije BiH najveći je pojedinačni vlasnik Aluminija s 44% dionica, koliko imaju i mali dioničari, dok je Vlada Republike Hrvatske vlasnik preostalih 12% dionica.
Bez obzira što postoji potencijalni investitor, i dalje je potpuno neizvjesno što će se u budućnosti dogoditi s Aluminijem. Trenutačno stanje je više nego porazno, izgubljeno je više od 900 radnih mjesta i uništena tvornica koja je desetljećima prehranjivala Hercegovinu. Najtragičnije od svega je što je propast takve tvornice shvaćena kao posve normalna stvar jer su ‘uvjeti na tržištu bili negativni’. Poslije propasti ključni politički lideri baratali su s obećanjima o ponovnom pokretanju proizvodnje, vraćanju radnika na posao, dok je Vlada FBiH uporno ponavljala da će se teško izbjeći stečaj.
Vrijeme će pokazati tko je davao lažna obećanja, a tko je bio u pravu. Jedino je upitno hoće li najavljene i javno obećane istrage dati odgovor na pitanje tko je opljačkao Aluminij?
Dnevni list
