Hrvatska republikanska stranka uputila je priopćenje za javnost s nizom upita o osnutku Armije RBiH.
Od kuda „Dan Armije“ 15.04., ako su tek 23.06.1992. službeno postrojbe T. O. postale Armijom BiH? Ako je Armija BiH osnovana 15. 04. 1992. zašto je Alija Izetbegović 24. 04. 1992., dakle osam dana nakon „Dana Armije“, službenom notom Predsjedništva BiH pozivao pripadnike JNA da se priključe T.O.? Zašto ih nije pozivao da se priključe ABiH?
Ako je, kako danas govore, 15.04.1992. formirana ABiH, zašto je dan ranije, 14.04.1992., Alija Izetbegović, još dubokog uvjerenja kako je JNA „naša“ vojska, pozvao „JNA da stane kao tampon zona između sukobljenih strana TO i paravojske SDS-a BiH?“ Hrvatski članovi Predsjedništva su tražili da se jasno imenuje i JNA kao agresor i da se krene u vojno organiziranje u tom smjeru, Izetbegović je to odbio riječima „što predlažeš, da se utvrdi da Armija vrši agresiju na BiH? Istina, djeluje se po Zapadnoj Hercegovini, ali se treba još utvrditi. Baterije (misleći na topove u okolici Sarajeva, op.a.) ovdje ne rade.“
Ako je 15. 04. 1992. osnovana ABiH, zašto je Izetbegović putem „Platforme za razgovor članova Predsjedništva sa SSNO“, zajedno s Kirom Gligorovom, u tom istom razdoblju tajno vodio pregovore s Blagojem Adžićem o „zajedničkom komandiranju snaga JNA i TO u cilju postizanja trajnog mira“? U konačnici, ako je 15. 04. 1992. osnovana Armija BiH i ako je ona „jedina stao u obranu“, zašto se 29. 04. 1992. donosi Odluka s kojom se obrana Mostara povjerava HVO-u? Na kraju, zadnje pitanje: ako je u listopadu 1991. spaljeno selo Ravno, ako je još ranije zauzeta Dubravska visoravan, ako su u travnju već odavno počeli napadi na Zapadnu Hercegovinu, gdje je bila ta Armija BiH u obrani tih prostora? Nije zar da je u BiH rat počeo napadom na Sarajevo?!
Donosimo sporazum “Filipović Karadžić”, potpisan 02.08.1991., kojeg se Izetbegović, kao i cjelokupno tadašnje vodstvo Bošnjaka, poštovao do kraja i vjerojatno bi se sukladno ovom dogovoru i djelovalo do kraja, da srpska strana nije prekršila. Ovaj dogovor je kočio bilo kakvu iole stratešku organizaciju vojnog otpora agresoru (kojom se danas Denis i Željko busaju u prsa), jer je Izetbegović u početku (dok ga JNA nije zarobila) slijepo u njega vjerovao. Ovaj dogovor je označio i početak najjače agresije na Republiku Hrvatsku, putem neometanog prolaska agresorskih snaga preko teritorija BiH u Hrvatsku. Dogovorili njih dvojica, uz blagoslov Izetbegovića starijeg, novu Jugoslaviju. Sve da dan tada nepostojeće armije.
