Ispod kapi i nekako sramežljivo prije dva dana je obilježen datum koji je najznačajniji u novijoj povijesti HŠK Zrinjski. Naime, 04. kolovoza 1992. godine obnovljen je HŠK Zrinjski klub kojeg su ukinule komunističke vlasti 1945. godine zbog svog grba i nacionalnog predznaka. Prenijeli smo izjavu prvog predsjednika Jadrana Ćele Topića koji je na prijedlog pokojnog barda novinarstva u Hercegovini Ivana Čubele Ćubija pokrenuo inicijativu da se HŠK Zrinjski digne iz pepela. Na prvoj povijesnoj utakmici klub je s klupe vodio Miroslav Mican Kordić. Moramo spomenuti i prvog tajnika kluba Vladu Bevandu, ali i Marina Topića koji je bio jedan od glavnih inicijatora obnove kluba.
I digao se Zrinjski u Međugorju jer zbog ratnih dejstava tada se u Mostaru nije moglo ništa organizirati. Bio je HŠK Zrinjski tih dana simbol otpora i simbol nade braniteljima koji su se ne samo suprotstavili moćnoj vojnoj sili nego je i porazili do nogu. Sa braniteljima i sa Zrinjskim se rodila sloboda na ovim prostorima. Zrinjski ne samo da nije imao nikakvih uvjeta za treniranje i igranja utakmica nego je bio prisiljen igrati i trenirati izvan Mostara. Tada je malo tko kao danas pričao o uvjetima, i Zrinjski je krenuo s čiste nule. Bilo je bitno krenuti i ne odustati, premda su neki predviđali i priželjkivali skoro gašenje kluba to se nikada dogodilo nije. Prošao je HŠK Zrinjski sve dječje bolesti, od igranja na tuđim stadiona do nastupima po tadašnjim livadama Herceg-Bosne. Nije bilo tada ni novca ni transfera igralo se isključivo iz ljubavi.
Iz dana u dan Zrinjski je rastao da bi na 100 godina kluba osvojio prvi povijesni naslov prvaka države. Od tada do danas Plemići su osvojili sve ukupno 8 titula prvaka i dva osvojena Kupa BiH. Dres Zrinjskog nosila su dva nogometaša koji su svrstani među najbolje na svijetu Blaž Baka Slišković i Luka Modrić. Kada je bilo najteže klub su nosili legendarni domaći igrači Mario Maka Ivanković, Tihomir Tiki Skoko, Slaven Musa, Krešimir Kordić, Toni Šunjić, Pero Stojkić, neka oproste svi ostali koje nismo nabrojili.
Grad i navijači su zavoljeli igrače sa strane Armanda Marenzija, Zorana Rajovića, Stevu Nikolića, Daniela Stojanovića, Slobodana Jakovljevića, Hrvoja Barišića i Nemanju Bilbiju te su ih prihvatili kao najrođenije.
Ostat će u povijesti kluba upamćen i legendarni tandem Bata i Taramba koji su prvi izveli klub u Europu. Legendarni trener Franja Džidić koji je osvojio i donio prvi naslov u Mostar i Zdenko Džidić koji je tada bio na čelu kluba. Treba spomenuti Dragana Jovića koji je donio u Mostar prvenstvo i kup, te redom Marinovića, Karačića, i Baku Sliškovića koji je dva puta slavio titulu. U zadnje dvije sezone Jakirović je pomeo konkurenciju, a njegov nasljednik Rendulić nastavio gdje je ovaj stao i osvojio duplu krunu. Ne tako davno smo napisali da su glavni “krivci” za višegodišnje uspjehe Zrinjskg ljudi koji ga vode, a to su predsjednik Denis Lasić, izvršni dopredsjenik Danko Šulenta, te direktor Ivan Beus.
Danas je klub koji je reosnovan pod granatama u ratno vrijeme najbolji i najtrofejniji klub u BiH. Nažalost to Ćubi i Mican nisu dočekali i nadam se da se negdje gore s ostalim Plemićima raduju uspjesima svoga Zrinjskog. Ćela je na sreću živ i dobro zna što znači Zrinjski i njegovo ime. Ne tako davno je rekao : Čuvajte Zrinjski samo nam je još on ostao.
Svjesni su toga navijači, ponajprije Ultrasi koji su poseban dio ove priče. Od one ratne 1994. kada su se osnovali do danas prerasli su u najbolju i najorganiziraniju grupu na ovim prostorima. I tako smo došli da od nekih pedesetak fanatika koji su tada pratili Zrinjski danas imamo vojsku navijača kojih je preko 1000 spremno otići u Bratislavu i preko 2500 u Zenicu. Došli smo i do toga da u odnosu na tada kada se za Plemiće navijalo samo u Mostaru, da danas Zrinjski ima navijače u cijeloj BiH, Hrvatskoj, ali i diljem cijelog svijeta.
Ljudima s početka priče možemo biti zahvalni što su nam priuštili da danas imamo Zrinjski. Povijest kluba koji je voljen i stvoren da živi vječno pamtit će taj kada je ponovo ugledao svjetlo dana, onu prvu utakmicu u Imotskom ili onu u Ljutom Docu. Bilo je to veliko kao i ovo što nam slijedi u četvrtak kada možemo dodatno ispisati povijest kao prvi klub s ovih prostora koji je plasirao u grupnu fazu nekog europskog natjecanja.
HERCEGOVINA.in
