Prođe brate brzo ovih prvih 25. godina mostarskih Ultrasa. Sjećam se dobro tih početaka i prvih utakmica.
Kroz glavu mi lete slike sa stadiona zaraslog travom, te utakmica po brdima i dolinama Herceg Bosne. Sjećam se i prepune košarkaške dvorane na Bijelom Brijegu kojom su odzvanjale pjesme Zrinjskog i Ultrasa. Vidim i našeg Pipu na ogradi sa šalom u rukama kako bodri svoj klub. Mali čovjek velikog srca koji je itekako zaslužan za nastanak Ultrasa. Onda misli lete prema svim onim ostalim Ultrasa koji nisu s nama, ali sigurno znam da se sada negdje gore vesele trećoj tituli svoga Zrinjskog.
Dobro se sjećam i proslave 10. rođendana Ultrasa. Tada nas je bilo puno manje nego danas, ali smo se znali organizirati. Danima smo spremali tu obljetnicu, i sve je ispalo veličanstveno. Obljetnicu su nam pokušali pokvariti rušilački nastrojeni navijači Sarajeva koji zahvaljujući nekim ljudima nisu ni došli do stadiona, a policija je nakon toga privela i maltretirala naše navijače koji su samo stali na branik obrane časti Zrinjskog i grada Mostara.
Nakon te utakmice više nisam otišao na naše stajanje. Odlučio sam se na perom i tipkovnicom boriti za istinu o Zrinjskom i Ultrasima. Ušao sam u neravnopravnu utakmicu sa svima onima kojima sam pomen Zrinjskog u Ultrasa diže kosu na glavi. Od tog dana, pa do danas nastalo je na tisuće tekstova, još više fotografija i nekoliko stotina video priloga o Zrinjskom i Ultrasima.
Iako sam otišao sa stajanja nikada nisam prestao biti navijač Zrinjskog i Ultras. Zrinjski i Ultrasi su baš kao što i kaže njihova pjesma životni smisao i moto sada već generacija i generacija mladića iz Mostara, Hercegovine, ali i puno šire.
Zahvaljujući Ultrasima danas su naši sveti grb i bijeli dres s lentom crvenom prepoznatljivi svuda po nogometnom svijetu. Ultrasi su bili i ostali prva crta obrane Zrinjskog i grada Mostara. Zbog toga su često bili meta napada neprijateljski raspoloženih medija, izloženi nepotrebnoj brutalnosti policije, ali nikada nisu posustali ni odustali.
Ultrasi su na svom putu sve prepreke preskočili i uvijek bili uz svoj Zrinjski ponosni na svoj klub i stijeg bez kojega nigdje ne idu. Tako je bilo onih dana s početka priče, a tako je i danas kada su Ultrasi jedna od najmoćnijih i najorganiziranijih navijačkih skupina na ovim prostorima. Ja danas mogu biti sretan i ponosan jer su moji Ultrasi danas snaga bez koje se više ništa ne može dogoditi u našem gradu. Danas je biti Ultras jednostavno neprocjenjivo.
HŠK Zrinjski je voljen i stvoren da živi vječno, a Ultrasi su ti koji ga najviše vole i koji su zalog da će njihova svetinja živjeti vječno.
