Bila je to sportska priča godine. HŽRK Zrinjski je tada osvojio prvenstvo BiH, a Plemkinje su bile uspješne i u Europi. Takav sastav se više nikada neće okupiti na jednom mjestu, a da je bilo samo malo više sluha danas bi HŽRK Zrinjski bio brand sličan Podravci u Hrvatskoj. S obzirom da je Mostar sveučilišni centar sve igračice iz okruženja dolazile bi u Zrinjski, a sportska politika u gradu na Neretvi i ove iz Mostara okrenula je na druge strane i u puno manje sredine koje vode puno više računa o sportu.
Bilo kako bilo klub je ostao prepušten sam sebi. Došlo je do toga da su prijatelji kluba sakupljali novac da cure mogu na gostovanja. Uslijedilo je ispadanje iz lige, ali i ekspresni povratak. Kada si u nižem rangu na tebe ne gleda nitko, a kada se vrate u elitni razred pojedincima se diže kosa na glavi jer klub treba potporu. Reći će neki da grad pomaže klubove. Da istina je da pomaže, samo je pitanje u kojoj mjeri, a još veće je pitanje zašto ne postoji kategorizacija po kojoj uspješniji klub i klub u najvećem rangu mora dobiti više od onoga koji je manje uspješan i igra u nižem rangu.
Bilo kako bilo mnogi su Plemkinje otpisali i prije početka prvenstva. Što prije ispadnu manje je tražiti, misao je vodilja ovih pojedinaca s početka teksta. Klub je ostao još usamljeniji, a igrački kadar je sličio dječijem vrtiću. Legendarna bivša igračica jedna od najboljih svih vremena u Mostaru Ivana Mlakić se vratila u klub da kao jedna od trnerica svoje iskustvo prenese na mlade igračice. Sve ovo vrijeme škola rukometa u klubu je radila 100 na sat, te su curice preko noći postale prvotimke. Šlag na sve je bio i povratak par starijih i iskusnijih igračica koje su skupa s ovim mladima iznjele ovu sezonu. Bio je to povratak otpisanih i prežaljenih. Cilj je bio opstati u ligi, i to je ostavreno samo zahvaljujući neviđenom htijenju i fanatičnom ljubavi prema svetom dresu.
Osim što su prežaljene i otpisane Plemkinje su i volonterke. Igraju za klub čisto iz ljubavi. Vjerojatno da nigdje ne postoji sličan slučaj. Rezultat svega je čudo, a rezultat koji su napravili jeste pravo sportsko čudo. Jučer su Plemkinje odigrale posljednju utakmicu na svom terenu u ovom prvenstvu. Gošće su bile favoritkinje, ali ono što želimo istaći jeste da su Plemkinje kraj sezone dočekale desetkovane i to pokazuje klupa na jučerašnjoj utakmici sa samo dvije neiskusne rezervne igračice i rezervnoj vratarki. Ostale su van stroja od ove naporne sezone, ali sve skupa su prave rukometne i sportske herione.
Već smo rekli da je jedna od nazaslužnija za ovo Ivana Mlakić. Tu je i još jedna trenerica Tina Biokšić koja je uvijek bila i ostala uz svoj klub, te Ivan Kolobarić. Bez njih troje danas ne bi bilo HŽRK Zrinjski.
Sada malo o igračicama. Ivana Rozić je motor ove ekipe i najbolja igračica Plemkinja. Lucija Vistorop je odigrala sjajnu sezonu, kao i Marinela Ćorić. Vrata je sjajno čuvala odlična Džana Sofić. Ivana Drežnjak dala je puno u ovoj sezoni, baš kao i Sanja Mišura. Nejra Pintul i Lucija Marojević su za svoje igre nagrađene pozivom u reprezentaciju U 17. I ostale cure zaslužuju čestitke i pohvale: Katarina Radić, Petra Kolobarić, Anja Blažević, Anđela Vlahić Puljić, Anita Radoš, Iva Miličević, Ena Marić i Matea Kolobarić.
Vrijeme je konačno da i lokalna sredine više pomogne ove sjajne djevojke.
HERCEGOVINA.in
