Započeti priču o nekom od dvoranskih sportskih kolektiva u Mostaru nemoguće je bez naglaska da grad na Neretvi nema dvorane. Samo postojanje dvoranskih sportskih kolektiva u gradu je svojevrstan uspjeh, ali i presedan u sportskom svijetu.
Bilo kako bilo i u takvom okruženju prije nekoliko godina HŽRK Zrinjski bio je prvak BiH, te napravio iskorak u Europi. Čitav taj projekt mjesečno nije stajao puno novca. Za usporedbu puno više mjesečno ima jedan prosječan nogometaš.
Ipak ni to malo nije se moglo izdvojiti pa je klub nakon velikih uspjeha ostao sam i prepušten sebi i brigama kako da opstane. U tim trenucima nije se moglo ni sanjati o uspjesima, uspjeh je bio samo ostati i opstati.
Slavni klub ponos Mostara i Hercegovine ispao je u niži razred, ali Plemkinje se nisu predavale. Krenule su od nule i vratile su se tamo gdje im je mjesto u PL BiH.
Prošla sezona bila je izuzetno teška i klub bez ikakve potpore i bez dovoljno termina za treninge nije mogao puno. Najbolje igračice su odlazile iz kluba u drugi koji im je mogao ponuditi one najminimalnije uvjete za treniranje.
Početkom ove sezone na klupu je uz Tinu Biokšić došla i legendarna igračica Zrinjskog Ivana Mlakić. Za njom su se u klub vratile neke igračice kojima je ipak Zrinsjki život i više od toga, pa je ove sezone sve to drugačije.
Počelo se polako ukazivati svjetlo na kraju tunela, i nema sumnje da je stvorena osnova za povratak na stare staze slave. Plemkinje to mogu jer se Plemknje nikada ne predaju.
