Puno smo puta pisali o HŽRK Zrinjski. Ovaj uzoran sportski kolektiv koji je po broju osvojenih titula jedan od najuspješnijih u Mostaru preživljava i opstaje samo zahvaljujući ljubavi i entuzijazmu kako trenerica, tako i igračica. Uvjeti u kojima rade Plemkinje se i ne mogu nazvati uvjetima, ali sve to one nadoknađuju svojim velikim srcem i ljubavlju prema dresu koju nose. Ono čime se mogu pohvaliti u odnosu na konkurenciju jeste škola rukometa iz koje svakodnevno stižu nove rukometne nade. Iako te djevojčice nemaju sreće zbog uvjeta za bavljenje sportom s druge strane imaju sreću što imaju za trenerice Ivanu Mlakić jednu od najboljih rukometašica Mostara i BiH svih vremena i Tinu Biokšić, ali i to što za kapetanicu imaju jednu rukometnu veličinu kao Ivanu Rozić.
Upravo ta kombinacija drži Plemkinje na okupu i taj spoj mladosti i iskustva je ono što čini da Plemkinje prkose svim nedaćama. One su Plemkinje i one se nikada ne žale. Ne žale se na mali broj termina za treninge, kao ni na činjenicu da na daleka gostovanja i utakmice stižu direktno iz autobusa. S obzirom na te činjenice Plemkinje mogu biti ponosne na sebe kao i na svaku pobjedu koju ostvare za svoj Zrinjski.
Biti bolji i pobijediti klubove s puno boljim uvjetima i višestruko većim proračunima spada u domenu sportskih čuda, a kada se sve sabere i oduzme HŽRK Zrinjski je sportsko čudo. Svaki klub ima ambicije da bude prvi i najbolji. Plemkinje znaju što znači biti prvi i najbolji, ali su iskusile i to da ispadnu u niži rang natjecanja. To ih nije pokolebalo i vratile su se tamo gdje im je mjesto i to je njihova veličina, mnogi drugi se nikada ne bi vratili. Za tako nešto treba imati veliko srce i ljubav prema svetom dresu s lentom crvenom. Plemkinje imaju oboje i one su kao takve ponos Mostara i Hercegovine.
HERCEGOVINA.in
