Igor Štimac, legendarni igrač Hajduka, čovjek kojem pripadaju velike zasluge za uspjehe koje su postigli splitski nogometaši, reprezentativac i nekadašnji izbornik hrvatske reprezentacije, otvorio dušu dok smo razgovarali u njegovom privremenom domu u Mostaru, ozaren i sretan nakon povijesnog rezultata koji je postigao kao trener na klupi Zrinjskog, piše totalinfo.hr.
Prenosimo dijelove vezane za HŠK Zrinjski.
Što vas je privuklo da preuzmete Zrinjski iz Mostara?
U prvom redu ambicija kluba i poznavanje okruženja koje je zahtjevno, ali kojem pripadam genetskim kodom.
Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate i atmosferu u klubu?
Imajući u vidu kako sam preuzeo momčad koju su drugi kreirali i pripremali mogu biti prezadovoljan ostvarenim. U samo 130 dana odigrali smo 30 utakmica, od čega 10 europskih, 19 u prvenstvu i jednu u kupu. Premašili smo zacrtane ciljeve. Osigurali smo prvo europsko proljeće Zrinjskog plasmanom u eliminacijsku fazu Konferencijske lige, a samim tim ojačali i prihode značajne za stabilno poslovanje. Što je najvažnije sve smo to ostvarili uz jako dobre izvedbe u većem dijelu navedenih utakmica.
Koji su vaši ciljevi s momčadi u ovoj sezoni i dugoročno?
Ciljevi postavljeni na početku sezone bili su plasman u grupnu fazu Konferecijske lige i borba za trofeje. Prvi cilj je premašen, ali ne smatramo kako smo rekli zadnju riječ u tom natjecanju bez obzira što je idući protivnik mozda Crystal Palace. Borba za trofeje se nastavlja jer čeka nas utakmica Superkupa protiv Sarajeva u ožujku 2026. , nastavak natjecanja u domaćem kupu i sigurno iscrpljujuća borba za titulu protiv najvećeg konkurenta Borca iz Banja Luke koji nam za sada bježi tri boda iako smo ga u obje odigrane utakmice pobijedili.
Kako vidite Zrinjski u odnosu na druge klubove regije?
Zrinjski je vrlo sličan Rijeci po mnogim pitanjima osim po pitanju vlasničke strukture. Klub se vodi jasnom politikom racionalnog poslovanja, zna se tko odlučuje i odluke se provode brzo i efikasno. Posljedica toga su brojne titule i trofeji.
Mostar nije daleko od kuće. Nađe li se vremena za obitelj? Dolaze li možda u Mostar na utakmice? Hoće li u obitelji biti novih sportaša?
Naravno, i ne samo oni nego i jako puno mojih Splićana i Metkovaca dolaze u Mostar i zdušno bodre Zrinjski na utakmicama. Sve je puno lakše kad znaš da je obitelj blizu. Niko i Ivan treniraju nogomet u Mosora, kod mog bivšeg suigrača Drage Celica i dobro im ide. Uživaju u radosti igre i druženju s vršnjacima. Na proljeće će puno češće boraviti u Mostaru .
