Još uvijek se čuje ona jeka,
Kad fra Marin s vrata mi je reka
Rekao je, jedva sam ga čuo,
Istog trena ja sam ga prečuo.
Bog pozvao našeg Antu brata,
Bi u noći oko prvog sata.
Znali smo mi da je teško stanje,
Imali smo u Boga ufanje,
Da će Crni dobit ovu bitku,
Opet piti bistru vodu, pitku.
Više puta pobjednik je bio,
Malariju on je preživio.
Vjerojatno i sad ona bila,
Ali mu se pod koronom krila.
Sad i nije više tako važno,
Njega nema, mjesto mu je prazno.
Dobri duh je on u kući bio,
Raspoložen i za šalu čio.
I sad jedan manje ispovjednik,
Itekako dobar propovjednik.
Na Časoslov on kasnio nije
I još drugo molio je prije.
Premda ovdje kratko vrijeme bio,
Mnogima se veoma svidio.
A vjernici prepoznali prije,
Da se u njem dobar fratar krije
Svakodnevna pitanja su bila,
Je l’ se bolest malo popravila.
Četrdeset i godine dvije
Afrika ga ustavila nije.
Borio se, tom afričkom puku
Uz nevolje, posvemašnju muku,
Donijet sveto Evanđelje, Krista,
Na taj spomen on sav zablista.
Iako se on vratio kući,
s njima dolje htio kola vući.
Telefonski nazvati je znao,
Dobar savjet njima uvijek dao.
Prikupljao milodare, novce,
Da je mogo, slao bi i ovce.
I u Kongu sad će tuge biti,
Mnogi za njim i suze će liti.
Jest nam teško, ali Bogu hvala,
Što Providnost nama ga je dala.
Teško pada, oproštaja nema,
Tužni jesmo, to je druga tema.
Jutros rano, na mijenjanu dana,
Bog mu daje nebeskoga stana:
Dobri slugo, evo tebi dara,
Uđi u svog radost Gospodara!
POČIVAO U MIRU!
IN MEMORIAM
Fra Ante Kutleša- CRNI 18.travnja 2020
fra Karlo Lovrić/HERCEGOVINA.in
