Za ljepotu kao božansku tvorevinu svaka je riječ suvišna. Svi mi, ljudska bića s manama i vrlinama nastojimo ugoditi tijelu i duši kojekakvim zahvatima i vanjštinom koja je uvijek presedan u modernom društvu kao neupitna kategorija karakterizacije bića u cijelosti.
Piše: Ivan Vrljić
Pojava je društvenih mreža utjelovljenje kulta moći tijela, a propagira se golemim reklamnim prostorima od kojih svatko ima neke materijalne koristi – od farmaceutskog lobija preko kozmetičkih pripravaka pa sve do plastičnih estetskih operacija u mnogobrojnim klinikama. Sve to kao da sliči na nonšalantno opijanje već opijenog pripadnika neke hipi zajednice koji na kraju nikako ne može zadovoljiti sebe u punini i uvijek traži više i više. U takav koš stavljam i moderno oličenje i sjaj prividnog bogatstva – influencere. Po općoj definiciji, influencer je osoba koja je sve popularnija i označava osobu ili skupinu ljudi čije mišljenje ili opće djelovanje ima veću težinu i neospornu važnost u odnosu na ostale pripadnike ili skupine ljudi. Razvoj je društvenih mreža na scenu doveo val novih skupina influencera koji se određenim stupnjevima ili sadržajima razlikuju jedni od drugih. Moć očitovanja influencera mjeri se tisućama lajkova ili općenito praćenjem.
Na nezaobilaznim fotkama možemo vidjeti nove haljine ili krpice koje se nipošto ne smiju ponoviti na drugim slikama. Zašto bi mladi nosili jedne opanke kad je to općenito znak siromaštva i neimaštine? Takvo propagiranje sjaja i luksuza nije ništa drugo nego rasipništvo i ruganje sirotinji koja si ne može priuštiti koricu kruha, a kamoli višak haljina ili robe. Načelno, nisam protiv društvenih mreža i estetske raznolikosti i poimanja ljepote. Sve to, ako je svrha samome sebi ili na korist jednoj osobi, ali ne i zajednici na korist, smatram promašajem. Nisam čuo ni od jednog influencera da je obuo čizme i pomagao ljudima u poplavama ili potresima. Možda nisam čuo, a možda je to netko i skrio, što je bolje. Neka ti ne zna ljevica što čini desnica. Zapravo, smatram da su influenceri oštećena roba bez imperativa empatičnosti i žrtve za dobrobit zajednice i društva.
Sadržaj i slika koje šalje influencer odudaraju od moga stereotipa čovjeka kao bića zajednice. Indoktrinacija kulture influencera sve je samo ne zalaganje za dobrobit društva u obliku volontiranja i pomaganja ljudima u potrebi. Naslaga ili lažni sjaj prividnog bogatstva koji se stječe preko noći sumnjivim transakcijama i reklamnim dijapazonom donacija mogli su se iskoristiti puno bolje, primjerice, jednim posjetom staračkom domu u jeftinoj haljini koja će otkriti više ljubavi i volje nego stotinu brendiranih krpica. Influenceri, kako god okrenemo, imaju i dobrih strana, no one lošije često isplivaju na površinu, a to su lažni sjaj prividnog bogatstva i poimanje ljepote kao vanjštine ili vanjskog sjaja. Završit ću tekst vlastitim epigramom: Vanjština ne govori dovoljno o čovjeku, samo mu daje imidž koji vremenom zastarijeva. Ljepota je, dakako, prolazna baš kao i influenceri.
