Kad vratim film mogu reći da sam počeo piti ranih devedesetih dok sam bio kao pripadnik HVO u ratu. Došao bih s terena i s prijateljima bi to bilo kao opuštanje, imao nekih 24-25 godina ,odlazio u susjednu RH u kafiće koji su radili i tu bi se čak „natjecali „ tko će vise popiti i bili smo kao mangupi.
Po završetku rata nastavljam raditi i tu i tamo popijem kad izađem vani ali zbog godina i fizičke snage to nije bilo vidljivo toliko da bih se zabrinuo.
Stupam u brak i saznajemo da ne možemo imati dijete prirodnim putem i opet „utjeha“ naravno neopravdana u piću ali ne u količinama kao prije prvog liječenja (odvikavanja).
Upornošću ipak uspijemo dobiti kćer izvantjelesnom oplodnjom i prvu godinu njenog života ostavljam alkohol osim u rijetkim situacijama.
Na koncu 2010 ne znam iz kojeg razloga mada pretpostavljam iz puke dosade opet počinjem piti i to skrivećki i tu eskalira prvi put između supruge i mene.
Imao sam ekstra plaćen posao, nisam se morao brinuti o financijama a uspjeli smo dobili kćer te sam jednostavno iz dosade počeo piti koja se kasnije pretvorila u fizičku ovisnost o piću.
2011. odlazim na liječenje u ZG (Sestre Milosrdnice) ,te nakon povratka dosta dugo apstiniram od pića uspješno.
Ponovni razlog da počnem piti je bio konflikt s nadređenim (što naravno nije opravdanje) i opet nastaju problemi , te skrivećki pijem i ne jedem dovoljno. Kćerka je već veća i vidi sve, sve više se veže uz majku, a ja uglavnom odem na posao popijem nešto ,legnem i tako 7-8 dana te nakon toga apstiniram mjesec ,dva, tri.
Ponovni odlazak na liječenje u Mostar godine koje biva donekle uspješno jer sam nakon toga apstinirao godinu .
U jednom trenutku sam sebe zavarao da sam ipak jači od pića i da smijem jedno i opet se ponavlja priča , a ovaj put se odlučujem za posjet Cenacolo i tu bivam dva tjedna uz obećanje da ću dobiti potvrdu od istih da sam na odvikavanju kad odem dalje zbog reguliranja radnog odnosa. S obzirom na to da nikad nisam dobio potvrdu, te su isti počeli spominjati plaćanje odvikavanja i još neke uvjete odustajem, ali opet uspijem apstinirati jedan period. Zadnjih pola godine imam epizode da pijem 5 dana pa mjesec ništa ,sve do zadnjeg puta kad mi bivša supruga kaže da jednostavno ne želi da me dijete viđa kako ležim po cijele dane i da primijeti svaku promjenu u mom glasu i slično.
Na poslu me više puta upozoravaju jer primijete da sam popio iako nisam pravio nikakve ekscese ,u kući gdje živim sa bivšom suprugom i djetetom vise nemam mjesta jer bivša supruga ne želi da dijete strahuje kakav ću se pojaviti. Ne želi da me dijete gleda pijanog i napokon kaže da odselim. Spakirao sam stvari ubacio u svoje auto i zamolio da prespavam jer sam svjestan da sam alkoholiziran i da ću ujutro u obiteljsku kuću.
Nisam znao odnosno nisam vjerovao da je kontaktirala mog pretpostavljenog rekla mu situaciju i on sutradan me zove na razgovor te kaže da ne ide dalje ovako da nešto moram riješiti.
Nakon razgovora kontaktiram opet suprugu koja mi kaže da je alkoholizam fizička ovisnost i da tu jednostavno moram potražiti opet pomoć liječnika da sam ne mogu.
Nazvao sam doktora, uzeo uputnicu i evo pokušavam otkriti kako dalje. Svjestan da sam ugrozio posao pićem, izgubio brak ,narušio svoje kako fizičko tako i mentalno zdravlje ipak imam priliku spasiti sto se spasiti da.
Želim da me se rođeno dijete ne stidi i da joj mogu kao svaki roditelj otići na roditeljski bez njenog straha da ću biti alkoholiziran.
Opravdanja za alkoholizam nema, uzrok u mom slučaju je pretpostavljam dosada i što sam mislio da će opraštanje supruge i kolega vječno trajati.
Ukratko imao sam sve sto čovjek može poželjeti ,upropastio alkoholom. Sreća fizički nisam nikome naškodio nikada i to mi je jedina utjeha. Kako će sve biti kad završim s odvikavanjem ne znam hoću li imati mjesto pored kćerke i dalje.
Znam da je ovo posljednja šansa da ne izgubim i starateljstvo jer bivša supruga će okrenuti svijet da zaštiti našu kćer da me ne gleda u stanju kojem je viđala. Iskreno ona je već naučila prepoznati svaku promjenu na meni da je uzaludno pokušati skriti.
Pismo smo dobili na redakcijski mail i nadamo se da ova iskrena ispovijest vodi ka sretnom završetku.
HERCEGOVINA.in
