Iako je od nesretnog rata prošlo, za povijest relativno malo vremena postoji mnogi koju tu povijest prekrajaju i iznose notorne neistine. Rat je bio i prošao, ne ponovio se više nikada, ali zbog budućih pokoljenja istina se mora uvijek ponavljati.
Ovaj puta dobili smo tekst koji je napisan nakon velike akcije u kojoj je HVO oslobodio Mostar i veliki dio Hercegovine. Dakle HVO koji je u to vrijeme jedini postojao, i tada nije postojala Armija BiH.
Tekst je objavljen u Novom Vjesniku i prenosimo ga u cijelosti:
“U srijedu je vaš izvjestitelj, prvi put nakon dva I pol mjeseca posjetio svoj obiteljski dom koji se nalazi s lijeve strane Neretve u gradu Mostaru. U tom je imao nesebičnu pomoć osobnog ađutanta zapovjednika HVO-a Dine Vučjaka Francetića. Jer, bježeći pred nezadrživim naletom združenih snaga hrvatskih i muslimanskih boraca, četnici su minirali poteznim I nagaznim minama sve što su stigli, pa čak I svoje mrtve. U kući potpisnika ovih redova, kao i u svim ostalim nesrpskim kućama s donedavno okupirane obale grada sve je okrenuto naglavačke. Agresori su bilii veoma izbirljivi te su ponijeli sa sobom samo visoku tehniku popu televizora, video rekordera, muzičkih linija, te nešto od kristala. Ostalo ih uopće nije zanimalo.
Neka se vraćaju odmah u Mostar oni koji su opravdano izašli iz ovog grada: žene s djecom, stari i nemoćni i bolesni…Ali lihvari, koji su gledali dokle je došla naša vojska-bolje bi bolje bi bilo da ostanu gdje su sada. Jer u Hercegovini ima jedna ljekovita biljka, zovu je degenek i to je dobrodošlica za takve. A oni koji su u gradu-lopate i metle u ruke i na čišćenje, riječi su glasovita generala Mate Šarlije Daidže zapovjednika samostalne brigade Kralj Tomislav.
Cijela gradska sredina grada na Neretvi inače u potpunosti je očišćena od terorista. Isti je slučaj i sa širim područjem mostarske opčine: Kosor, Buna, aerodrome Ortiješ, Potoci, sve je sada u rukama boraca .postrojbi HVO-a, No, stanke i opuštanja za združene hrvatske I muslimanske snage, sudeći po riječima zapovjednika Općinskoga stožera GVO Mostar Jasmina Jaganjca i generala Daidže nema. Za nas su svete dvije stvari: Sloboda I granica na Drini. Mi ne stajemo, gospodo novinaru! Randevu je tamo!!!, riječi su jednog od glavnih zapovjednika HVO-a za Hercegovinu generala Rosića.
S ostalih strateških hercegovačkih bojišta također stižu vijesti o uspjesima hrvatskih i muslimanskih boraca koji su pod kontrolom HVO. Crveno.bijelo-plavi stijeg s povijesnim hrvatskim grbom vijori se i u Stocu. Četnici su protjerani s Domanovića, Pijesaka, Bivoljeg Brda, Gubavice, Maslina, Bune, Blagaja…Značajan objekt zračne luke Ortiješ je u rukama postrojbi HVO. Agresorska vojska je u rasulu. Tzv srpski Radio Trebinje nin stop emitira zapovijed o prestanku radne obaveze, te općoj mobilizaciji svih osoba na području tzv, Sao Hercegovine od 15 do 60 godina. Tko se ne odazove mobilizaciji bit će streljan, doslovne su riječi samozvanog vojvode Vučurevića. Ali sudeći po opremi, uvježbanosti, volji i raspoloženju muslimanskih i hrvatskih boraca pod zapovjedništvom Hrvatskog vijeća obrane-ni to neće pomoći teroristima da sačuvaju iluziju svanu Srpska republika BiH s granicom na Neretvi,.
Ermin Krehić
18.06.1992
U vrijeme oslobađanja Mostara i Hercegovine postojala je samo jedna vojska sastavljena od muslimanskih i hrvatskih boraca pod zapovjedništvom Hrvatskog vijeća obrane. To je jedina istina koju niko nikada neće moći iskriviti.
HERCEGOVINA.in
